KVAKAN, Pavao

KVAKAN, Pavao, agronom (Đelekovec, 26. II. 1893 — Zagreb, 28. VIII. 1952). Klasičnu gimnaziju završio u Varaždinu 1914, diplomirao na Višem gospodarskom učilištu u Križevcima 1917. Nakon I. svjetskoga rata kratko činovnik Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva. God. 1919. imenovan je gospodarskim pristavom na pokušalištu Gospodarskoga učilišta u Križevcima, a 1920. dobio stipendiju za specijalizaciju iz proizvodnje i oplemenjivanja bilja na Cornellovu sveučilištu u Ithaci, gdje je 1924. i doktorirao tezom The Inheritance of Brown Aleurone in Maize te među prvima utvrdio bitne zakonitosti nasljeđivanja kod kukuruza. Asistent Poljoprivredne stanice u Topčideru od 1925, voditelj agrobotaničkoga odsjeka na Poljoprivrednom pokusnom dobru u Dobričevu kraj Ćuprije te upravitelj niže poljoprivredne škole u Bitolju 1927, referent za uzgoj bilja u Oblasnom odboru Zagrebačke oblasti 1928, potom profesor u Srednjoj poljoprivrednoj školi u Križevcima te 1930. ponovo u Dobričevu direktor Pokusnoga državnoga poljoprivrednoga dobra. Od 1934. na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu docent iz kolegija specijalna proizvodnja bilja, od 1936. izvanredni i od 1941. redoviti profesor (predstojnik Zavoda za specijalnu proizvodnju bilja 1935–52). Glavna su mu područja rada bila biologija, oplemenjivanje i uzgoj žitarica te izolacija domaćih čistih linija i hibridizacija kukuruza. Istraživao je i utjecaj vegetacijskoga prostora na prirod šećerne repe i kukuruza, povezanost geografskoga podrijetla lana i kvalitete vlakna i ulja, učinak gnojiva na floristički sastav travnjaka te utjecaj klimatskih prilika na vegetacijsko razdoblje krumpira. Uza znanstveni i pedagoški rad, zauzimao se za unapređenje poljodjelstva, djelovao u Udruženju agronoma i 1928. pisao o potrebi reorganizacije gospodarske službe, njezinu stanju i uređenju. Neki su mu prijedlozi zaživjeli nakon 70 godina, s organiziranjem poljoprivredne savjetodavne službe u Hrvatskoj. Surađivao u periodicima Journal of Heredity (Washington 1925), Poljoprivredni glasnik (Novi Sad 1925), Glasnik Ministarstva poljoprivrede i voda Kraljevine SHS (Beograd 1927), Seljačka prosvjeta (1928), Jugoslavenski Lloyd (1929–30, 1935), Jutarnji list (1929, 1940–41), Gospodarske novine (1930), Gospodarski kalendar (1930–31), Obzor (1930), Agronomski glasnik (1935), Arhiv Ministarstva poljoprivrede (Beograd 1935, 1939), Narodno kolo (1935–36, 1938–39), Gospodarski list (1936, 1941–43; urednik 1941), Hrvatski dnevnik (1937–40), Hrvatski list (1937), Zadružna svijest (1938, 1940), Poljoprivredna (poljodjelska) naučna (znanstvena) smotra (1939–42, 1944, 1946, 1950, 1952; urednik 1939–41, 1952), Zadrugar (kalendar, 1940–41), Gospodarski glasnik (1941–43), Gospodarstvo (1942–43), Arhiv za poljoprivredne nauke i tehniku (Beograd 1949), Biljna proizvodnja (1949–51) i Vjesnik (1952) te u zbornicima inozemnih skupova. Autor je poglavlja o poljodjelstvu Hrvatske u monografiji Zemljopis Hrvatske, 2 (Zagreb 1942) te autor priručnika i udžbenika Proizvodnja pivarskog ječma (Beograd 1932), Proizvodna svojstva lana u Savskoj Banovini (Zagreb 1935), Trave (Zagreb 1947, 1952²) i Okopavine, 1. Gomoljače (Zagreb 1951).