LABAŠ, Katica

traži dalje ...

LABAŠ, Katica (Kate), rođ. Pletković, glumica (Dubrovnik, 14. II. 1906 — Dubrovnik, 7. II. 1997). Učila pjevanje u F. Lederera. Isprva nastupala u dramskoj grupi Društva Anice Bošković, a 1924–42. bila članica amaterskoga Dubrovačkoga kazališnoga društva, s kojim je zapažena na gostovanjima u Zagrebu i Sarajevu 1936 (Jele, I. Vojnović, Ekvinocijo). Od 1944. do umirovljenja 1963. glumila u Narodnom kazalištu Dubrovnik, isprva u opereti kao subreta (R. Stolz, Ples u sreću, 1946). Najveće je uspjehe ostvarila u djelima domaćih autora, glumeći Hasanaginicu (M. Ogrizović, 1952), Mandu (P. Budak, Mećava, 1953), Magdu (A. Šenoa, Zlatarovo zlato, 1954), Maru (J. Kosor, Požar strasti, 1954), Jeku (Ogrizović, Vučina, 1955) i Evu (I. Raos, I plovi bijeli oblak, 1957). U stranom je repertoaru igrala Arinu Arhipovnu Galčinu (A. N. Ostrovski, Bez krivnje krivi, 1947), Suprugu Millera (F. Schiller, Spletka i ljubav, 1948), Sidu (S. Sremac, Pop Ćira i pop Spira, 1948), Jucu (J. S. Popović, Kir Janja, 1950), Dadilju (J. Anouilh, Antigona, 1958), Majku Stibora (P. Kohout, Takva ljubav, 1959), Katu (B. Stanković, Koštana, 1959), Gospođu Frank (Frances Goodrich i A. Hackett, Dnevnik Ane Frank, 1959), Maru (B. Nušić, Dr, 1959), Gospođu William Dudgeon (G. B. Shaw, Đavolov učenik, 1961), Sestru Carmen (F. García Lorca, Mariana Pirenda, 1962) i Martu Bol (F. Dürrenmatt, Fizičari, 1963). Najbolje su joj odgovarale tragične uloge, a dubrovačka ju publika najviše pamti po kreaciji Jele, u kojoj je utjelovila vječnu, iskonsku snagu majke, glumeći ju 1927, 1947, 1951, 1957. te 1964, kad se njom oprostila od scene. Zapamćena je i po kreacijama drugih Vojnovićevih likova, poput Gospođe Ane (Maškarate ispod kuplja, 1956) i Mare (Na taraci, 1953), koju je igrala na Dubrovačkim ljetnim igrama. Ondje se istaknula i ulogama iz djela drugih dubrovačkih autora, poglavito M. Držića (Vukosava, Plakir, 1951; Baba, Dundo Maroje, 1951; Stojna, Tirena, 1952, 1958; Anisula, Tripče de Utolče, 1953; Dobre, Skup, 1958) te I. Gundulića (Stojna, Dubravka, 1962), a nastupala je i kao Uršula i Keka (C. Goldoni, Ribarske svađe, 1952) te Jela (M. Tudizić i Molière, Ilija Kuljaš, 1954). Glumila i u filmovima (Crni biseri S. T. Janića, 1958; Operacija Ticijan R. Novakovića, 1963) te u radijskoj drami Radio-Zagreba (Vojnović, Gospođa Ane, Allons enfants!, u pol. 1950-ih).

LIT.: -AM-: Dubrovački kazališni dobrovoljci na juriš su osvojili zagrebačku publiku. Večer, 17(1936) 10. III, str. 4. — Đ.: Dubrovački teatar u Sarajevu. Jugoslavenski list, 19(1936) 16. III, str. 6. — N. Pata: Katica Pletković-Labaš. Jele iz Ekvinocija. 15 dana, 15(1972) 1/2, str. 32–33. — S. Seferović: (Razgovor). Dubrovački vjesnik, 47(1996) 17. II, str. 9. — M. Martinović: (Nekrolog). Glasilo Hrvatskog društva dramskih umjetnika, 1997, 1/3, str. 43.
 
Ana Šeparović (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LABAŠ, Katica. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/labas-katica>.