LACEA, Filipa

LACEA, Filipa (Lazaea, Lazea; Philippa), pjesnikinja (Pula, 1545. ili 1546 — Trst, 1576). Prema podatcima iz djela humanista J. J. Boissarda, koji ju je poznavao, rođena u plemićkoj obitelji, a potkraj života pred kugom u Veneciji i Padovi pobjegla u Trst. U zbirci Icones diversorum hominum fama et rebus gestis illustrium (Metz 1591, str. 92–93) Boissard je objavio njezin portret te, nazivajući ju u popratnim stihovima Sapfom iz Ilirika, veličao njezin duh; opisao ju je kao osobu u govoru »slobodniju no što je dolikovalo njezinu spolu«, suzdržljiva karaktera i bez fizičke ljepote te istaknuo njezinu učenost (poznavala grčki i latinski jezik). Poezija joj je sačuvana samo u izdanjima njegovih djela: u zbirci Poemata (Metz 1589, f. a7^v, str. 317–318) hendekasilabi uz njegov portret, kojima mu hvali pjesničko umijeće, te sapfička oda u kojoj se protivi nakani da ju uvrsti među znamenite osobe, a u djelu Vitae et icones sultanorum Turcicorum, principum Persarum aliorumque illustrium heroum heroinarumque ab Osmane usque ad Mahometem II (Frankfurt na Majni 1596, f. B1^r-v) pohvalni stihovi sa standardnim toposom o pjesnikovu postizanju besmrtnosti djelima koja druge čine besmrtnima (Philippae Lazaeae Polanae in Icones Iani Iacobi Boissardi). Osim amblema u zbirkama Emblematum liber (Metz 1588) i Emblematum liber cum figuris (Frankfurt na Majni 1593), u knjizi iz 1589. Boissard joj je posvetio i Celebriorum mundi fluminum brevis descriptio u 105 elegijskih distiha, opjevavši ju u pet ljubavnih pjesama u izravno upućenim falečkim jedanaestercima, dvama epitafima i epigramima u kojima joj spominje podrijetlo i djela te hvali pjesnički dar; u elegiji pak posvećenoj Laeliusu Cleopassusu iz Otranta tema su dojmovi koje Lacejina pojava i stihovi izazivaju u dvojice humanista. Iz jednoga od epitafa iščitava se da je umrla navršivši trideset godina. Druga njezina djela što ih Boissard spominje (Flora et Zephyrus, Polyxenę immolatio, pohvala pamuka, himni svetoj Katarini) nisu poznata.