LACKO OD SZÁNTÓA

LACKO OD SZÁNTÓA (Lachk, Laczk, Lack, Lacković, Lak, Szántói, de Zanthow, de Zantho), plemićka obitelj (XIV–XV. st.). Potomci Lacka (Ladislav), dvorskoga viteza 1346–60, jednoga od sinova kneza Kološa. Glavni Lackov posjed bio je Szántó u Županiji Fejér na lijevoj strani Dunava, poznat i kao Lackháza (danas Kiskunlacháza južno od Budimpešte). Supruga, kći Šimuna Nemetinskoga, donijela mu je 1325. u miraz posjede Kovászdi i Asszonyfalvu u istočnoj okolici Osijeka, a s rođacima Nemetinskih borio se za pravo na Sarvaš. Imao je sinove Stjepana, Nikolu, Ladislava, Tomu i Benedikta, koji su nakon izumiranja Nemetinskih 1370. stekli Nemetin kraj Osijeka, pa se i sami kadšto nazivaju Nemetinskima. Kad su Toma i Stjepanovi sinovi Ivan i Valentin pristali uz protudvorsku pobunu, kralj Žigmund Luksemburgovac oduzeo im je 1389. njihovu polovicu Nemetina i dao ju mačvanskomu banu Stjepanu I. Korođskomu, ali ih je 1394. pomilovao i vratio im oduzeto. Benediktov sin Benedikt (u. 1426) bio je bosanski biskup 1410–26. Nikola je imao Jakova (u. 1432) i Davida (u. između 1425. i 1428), najistaknutije članove obitelji. Njima i bratiću Benediktu Žigmund je 1403. i 1405. darovao utvrdu Našice s podgrađem i trgovište Podgorač, oduzete Žigmundu Našičkomu iz roda Aba. Kako nisu uspjeli zaposjesti našičku utvrdu, kralj ju je 1406. predao palatinu Nikoli II. Gorjanskomu. Umjesto Našica, braća su 1406. od kralja dobila utvrde Bálványos i Sólyomkő (danas Unguraş i Şoimi u Rumunjskoj); 1409. Davidu je pripala prva, a Jakovu druga. Jakov je 1403–09. bio transilvanski vojvoda, uz to obnašao je službe župana županija Komárom i Szolnok te kraljičina glavnoga vratara i bio član viteškoga Zmajskoga reda. Njegov sin Ladislav posljednji se put spominje kad mu je kralj konfiscirao utvrdu Sólyomkő 1435. David je 1404–06. bio fejérski župan i kaštelan kraljevske utvrde Csókakő, 1414. glavni kraljevski komornik te 1415–19. slavonski ban i uz to 1415–17. upravitelj Vranskoga priorata. God. 1413. uveden je u posjed Sarvaša, 1416. pred Požeškim kaptolom sklopio nasljedni ugovor s Benediktom sinom Nelepca od Dobre Kuće te s Jakovom i biskupom Benediktom izgubio spor s Ladislavom Iločkim oko zemlje Sykator u Peštanskoj županiji, a 1424. s Jakovom sklopio nasljedni ugovor s Ivanom Zdenačkim iz Križevačke županije. Imao je sina Jurja (u. 1451) i kćer Katarinu, udanu za Stjepana II. Korođskoga. Juraj je bio oženjen Jelenom iz obitelji Lučenečkih (Losonci), potom Sofijom Botoš iz Vukovske županije. Imao je Nikolu (u. 1456) i Davida (spominje se 1447) te Anu, Doroteju, Elizabetu i Eufemiju. Iz posljednjega naraštaja obitelji poznata je samo Nikolina kći Katarina.