LACKOVIĆ, Marinko

traži dalje ...

LACKOVIĆ, Marinko, vjerski pisac (Stari Jankovci, 23. X. 1876 — Đakovo, 20. V. 1955). U Đakovu završio gimnaziju 1896. i diplomirao teologiju 1900, kad je i zaređen za svećenika. God. 1900–03. bio je kapelan i privremeni upravitelj župe u Mitrovici te 1902. profesor moralne i pastoralne teologije u Đakovu, gdje je 1903–18. prebendar stolne crkve i 1905–18. aktuar i protokolist Duhovnoga stola (od 1914. i začasni prisjednik), 1906–18. upravitelj biskupijske tiskare i 1940–46. rektor Bogoslovnoga sjemeništa, a 1918–40. župnik u Nijemcima i 1930. arhiđakon gornjega Srijema. Pjesmama, uglavnom religiozne i prigodne tematike, te kraćim teološkim prilozima surađivao je u periodicima Vrhbosna (1897–1901, 1904), Glasnik biskupija bosanske i sri(j)emske (1898, 1902, 1914, 1945; urednik 1912–18), Hrvat (1899), Prosvjeta (1905), Hrvatska smotra (1908) i Anđeo čuvar (1909–11). Putopisne članke s povijesnim podatcima, opisom hodočašća u Svetu zemlju i povratka kroz Egipat, objavljene u Glasniku biskupija bosanske i srijemske (1911) skupio je u knjizi Dojmovi s Istoka (Đakovo 1912). Potpisivao se pseudonimima Marinko Nikolajev i Željko M. Ognjanov.

LIT.: (O knj. Dojmovi s Istoka). Kršćanska obitelj, 13(1912) 4, str. 95–96. — (Nekrolog). Vjesnik Đakovačke biskupije, 8(1955) 6, str. 96. — Profesorski kolegij VBŠ-e kroz posljednjih 50 god. Ibid., 9(1956) 10/11, str. 176. — M. Srakić: Urednici i suradnici Glasnika/Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije od 1873. do 1997. godine. Diacovensia, 6(1998) 1, str. 36–37.
 
Ivan Armanda (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LACKOVIĆ, Marinko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 12.10.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/lackovic-marinko>.