LACKOVIĆ, Marinko

LACKOVIĆ, Marinko, vjerski pisac (Stari Jankovci, 23. X. 1876 — Đakovo, 20. V. 1955). U Đakovu završio gimnaziju 1896. i diplomirao teologiju 1900, kad je i zaređen za svećenika. God. 1900–03. bio je kapelan i privremeni upravitelj župe u Mitrovici te 1902. profesor moralne i pastoralne teologije u Đakovu, gdje je 1903–18. prebendar stolne crkve i 1905–18. aktuar i protokolist Duhovnoga stola (od 1914. i začasni prisjednik), 1906–18. upravitelj biskupijske tiskare i 1940–46. rektor Bogoslovnoga sjemeništa, a 1918–40. župnik u Nijemcima i 1930. arhiđakon gornjega Srijema. Pjesmama, uglavnom religiozne i prigodne tematike, te kraćim teološkim prilozima surađivao je u periodicima Vrhbosna (1897–1901, 1904), Glasnik biskupija bosanske i sri(j)emske (1898, 1902, 1914, 1945; urednik 1912–18), Hrvat (1899), Prosvjeta (1905), Hrvatska smotra (1908) i Anđeo čuvar (1909–11). Putopisne članke s povijesnim podatcima, opisom hodočašća u Svetu zemlju i povratka kroz Egipat, objavljene u Glasniku biskupija bosanske i srijemske (1911) skupio je u knjizi Dojmovi s Istoka (Đakovo 1912). Potpisivao se pseudonimima Marinko Nikolajev i Željko M. Ognjanov.