LACKOVIĆ, Stjepan I.

LACKOVIĆ, Stjepan I (Laçchouich, Lacchouich, Lackfi; Stephanus, István), slavonsko-hrvatsko-dalmatinski ban (? — ?, prije 18. XI. 1353). Službenik je na kraljevskom dvoru – magistar konjušnika 1326–43. te tavernika 1342–44 – istodobno župan Županije Nitra 1333–40, kaštelan kraljevskih utvrda Branč i Beckov 1336. te Holič 1336–38, župan županija Sopron i Vas 1340–44, a od 1344. transilvanski vojvoda i župan Szolnoka. Sudionik je pohoda kralja Ludovika I. Anžuvinca protiv Mlečana u Dalmaciji 1346; prema optužbama Zadrana, tom su ga prilikom Mlečani podmitili, te je jedan od krivaca za neuspjelu deblokadu Zadra. God. 1347. pratio je kralja na pohodu u Napuljsko Kraljevstvo, gdje je ratovao do 1350, a za njegove odsutnosti bio i vrhovni kapetan. Za zasluge kralj mu je darovao Dö­brököz, Simontornyu, Čakovec i Štrigovu 1350. te ga imenovao banom čitave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije (u toj se službi prvi put spominje 9. I. 1351, a vjerojatno ju je obnašao do kraja života). Kao ban potvrdio je križevačke privilegije 25. VI. 1351, u kolovozu u Podbrižanima u Lučkoj županiji sazvao sabor hrvatskoga plemstva te pomagao uspostavu i afirmaciju kraljevske vlasti u Hrvatskoj, a u listopadu u Zagrebu držao banski sud i plemićima »de Koranicha« potvrdio status. Održao je sabor plemstva između Save i Drave u Svetom Ivanu Žabnom potkraj listopada i na poč. studenoga 1352, a sabor slavonskoga plemstva, na kojem je jobagionima Velikoga Kalnika potvrdio plemićki status, u Zagrebu u pol. studenoga. Na poč. prosinca građanima Gradeca potvrdio je privilegij bana Mikca, kojim su oslobođeni plaćanja komorske dobiti.