LACKOVIĆ, Stjepan II.

LACKOVIĆ, Stjepan II (Laçchouich, Lazcouich, Lackfi; Stephanus, István), palatin i hrvatsko-dalmatinski ban (? — Križevci, 27. II. 1397). U vrelima zabilježen od 1343. Od oca je naslijedio Čakovec te prema njemu nosio pridjevak Čakovečki (Csáktornyai). Bio je sikulski župan 1367–71, župan Županije Szatmár 1369–72, hrvatsko-dalmatinski ban 1371. te transilvanski vojvoda 1372–76. Sudjelovao u pobjedi kralja Ludovika I. Anžuvinca nad Mlečanima kraj Trevisa 1373, a nakon poraza kraj Lupe (na padovanskom području) bio zarobljen. Za njegova hodočašća u Svetu zemlju 1376. palatin Nikola I. Gorjanski smanjio mu je utjecaj na dvoru, pa sljedećih godina nije obavljao najviše državne službe. Župan je županija Sopron 1379. i Vas 1379–80. Nakon smrti kralja Ludovika kraljica Elizabeta ponovo ga imenuje hrvatsko-dalmatinskim banom u lipnju 1383; do jeseni je u Dalmaciji i Hrvatskoj uspio suzbiti protudvorsku pobunu. S položaja bana smijenjen u proljeće 1384 – možda zbog protivljenja Elizabetinoj nakani da kćer Mariju mjesto za Žigmunda Luksemburgovca uda za Louisa, sina francuskoga kralja Karla V – te je, uza zagrebačkoga biskupa Pavla Horvata i kraljevskoga sudca Nikolu Széchyja, postao jednim od vođa otpora Elizabeti. U svibnju 1385. u Požegi nazočio sklapanju neprovedene njezine nagodbe s pobunjenim velikašima, a u prosincu bio u pratnji Karlu Dračkomu u Budim te sudjelovao u njegovoj krunidbi (ponovo bio transilvanski vojvoda 1385–86). Nakon ubojstva Karla Dračkoga, najprije napušta Budim, no najkasnije u svibnju 1386. pristaje uz kraljice. Nakon pak bitke kraj Gorjana u srpnju, među vodećim je članovima Lige (velikaši i obnašatelji najviših državnih služba), koja je preuzela upravu zemljom; imenovan je palatinom, istodobno bio župan županija Komárom, Szabolcs, Veszprém i Zala, 1387. postao magistrom konjušnika (do 1395) te 1391–97. bio župan Županije Zagorje. Ojačavši položaj, kralj Žigmund smijenio ga je s mjesta palatina 1392. God. 1396. sudjelovao je u Žigmundovu protuturskom pohodu; kao zapovjednik krila njegove vojske u bitki kraj Nikopola navodno je namjerno uzmaknuo, što je pridonijelo porazu. Po povratku, dok se nije znalo je li kralj živ, nastojao je na prijestolje dovesti napuljskoga kralja Ladislava, koji ga je stoga (s nećakom Stjepanom III) imenovao namjesnikom u Ugarskoj i Hrvatskoj 1396–97. Kad se pak Žigmund vratio, nastojao se s njim pomiriti. Na osnovi kraljeva jamstva sigurnosti, u veljači 1397. došao je na sabor u Križevce, gdje su ga Žigmundovi pristaše optužili za izdaju te je u sukobu s njima ubijen.