LADANYI, Branko

LADANYI, Branko, građevinski inženjer (Zagreb, 14. XII. 1922). U Zagrebu završio gimnaziju 1941, diplomirao 1947. na Tehničkom fakultetu (Građevinski odjel) te 1959. doktorirao na Katoličkom sveučilištu u Louvainu tezom Étude théorique et expérimentale de l’expansion dans un sol pulvérulent d’une cavité présentant une symétrie sphérique ou cylindrique. Nakon studija radio u poduzeću Hidroprojekt, od 1950. u Ministarstvu prometa, od 1952. bio asistent u Zavodu za geotehniku Tehničkoga fakulteta, a od 1958. istraživač u Belgijskom geotehničkom institutu u Gentu. Od 1962. u Kanadi, isprva u Građevinskom odjelu Sveučilišta Laval u Québecu izvanredni, a od 1966. redoviti profesor. God. 1967. prelazi u Montréal, gdje je na Tehničkom fakultetu profesor u Zavodu za geoinženjerstvo te od 1977. u Geotehničkom odjelu Zavoda za građevinarstvo (direktor geotehničke sekcije Odjela do 1982). Umirovljen 1994, kad mu je dodijeljeno počasno zvanje professor emeritus. Osnivač 1972. i voditelj Geoistraživačkoga i dokumentacijskoga centra za sjevernu Kanadu i jedan od pionira tehnologije građenja na stalno smrznutim tlima i njezina uvođenja u sveučilišnu nastavu. Baveći se mehanikom geološkoga materijala, napose osjetljivih glina istočne Kanade, s obzirom na naponsko-deformacijsko ponašanje pri temeljenju, pronašao je i usavršio metode za ispitivanje na terenu (američki patent 1991, kanadski 1994). Razvio je i nove teorije o puzanju smrznutoga tla s primjenom na projektiranje temelja, cesta i dalekovoda u takvim tlima, a posljednjih godina bavi se djelovanjem klimatskoga zatopljenja na smrznuta tla na Arktiku i utjecajem na stabilnost građevina. Kao gostujući predavač i znanstvenik boravio u Australiji, SAD, Belgiji, Finskoj, Norveškoj i SSSR-u. God. 1971–92. organizirao terenska istraživanja u sjevernoj Kanadi, na Aljasci i u sjevernoj Europi, a kao geotehnički stručnjak i savjetnik sudjelovao u izgradnji više gospodarskih objekata. Surađuje u zbornicima međunarodnih skupova te časopisima Geomechanics Abstracts (Oxford 1967, 1970, 1993), International Journal of Rock Mechanics and Mining Sciences (Oxford, New York 1967), Canadian Geotechnical Journal (Ottawa 1969, 1972, 1974–76, 1989–93, 1995, 1998, 2005), Engineering Geology (Amsterdam 1979), Journal of Geotechnical Engineering (New York 1983, 1995), Journal of Energy Resources Technology (New York 1985), Cold Regions Science and Technology (Amsterdam, New York 1987, 1995), Rock Mechanics and Rock Engineering (Beč, New York 1987, 1991), Geotechnical and Geological Engineering (Dordrecht 1988), Journal of Cold Regions Engineering (New York 1991, 1994, 2005), Mechanics of Materials (Amsterdam, New York 1991), Journal of Engineering Mathematics (Dordrecht, Boston 1992), Publikasjon – Norges Geotekniske Institutt (Oslo 1992, 1996–97), Geotechnical Testing Journal (Philadelphia 1994), Canadian Journal of Civil Engineering (Ottawa 1996, 2006), Journal of Geotechnical and Geoenvironmental Engineering (New York 1997–98), Science et technique du froid (Pariz 1998), Géotechnique (London 2000), International Journal for Numerical and Analytical Methods in Geomechanics (London, New York 2003) i Permafrost and Periglacial Processes (Hoboken 2006). Suautor je udžbenika An Introduction to Frozen Ground Engineering (New York 1994, 2003²) te autor poglavlja u knjigama Comprehensive Rock Engineering, 2 (Oxford 1991) i Mechanics of Geomaterial Interfaces (Amsterdam—New York 1995). Predsjednik Tehničkoga odbora za gradnju tunela Kanadskoga geotehničkoga društva 1977–81, kanadskih udruga za projektiranje tunela 1982–84. i za geomehaniku 1984–86. te Istraživačkoga odbora Vijeća za građevinarstvo u hladnim područjima 1984–86, član Kanadske akademije građevinarstva od 1988.