LADAVAC, Vjekoslav

LADAVAC, Vjekoslav (Ladavaz; Vjeko, Luigi), antifašistički borac (Vela Traba kraj Pazina, 24. IV. 1912 — Pula, 21. XII. 1979). Nećak pravnika V. Gortana. Pučku školu završio u Bermu 1926. te se bavio poljodjelstvom. Pristupivši tajnoj antifašističkoj organizaciji TIGR (Trst—Istra—Gorica—Rijeka) 1928, bio član njezina prvoga odbora u Istri; na cesti Beram—Pazin 24. III. 1929. sudjelovao u oružanoj akciji kojom se pokušalo spriječiti dolazak birača na talijanske parlamentarne izbore i pri čem je jedan seljak smrtno ranjen. U svibnju je uhićen, a u listopadu ga je Specijalni sud za zaštitu države u Puli osudio na 30 godina robije. U talijanskim je zatvorima do ljeta 1938. Zbog svoje prošlosti ponovo zatvaran 1940–41. i 1943–44. Priključio se 1942. antifašističkomu pokretu i 1944. partizanima i KP, bio 1944. u Pazinu član odbora za zdravstvo u Kotarskom NOO i politički komesar u Komandi mjesta te 1945. predsjednik Okružnoga odbora Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte u Poreču i član pa predsjednik Okružnoga NOO u Puli. Kao predstavnik Istre i Rijeke bio gost promatrač u Ustavotvornom Saboru NRH 1946–47, u pazinskom kotaru izabran u Sabor NRH 1947. Autobiografskim člancima surađivao u Riječkoj reviji (1960), Dometima (1971, 1973) i Pazinskom memorijalu (1971, 1976, 1978), što je većim dijelom pretočeno u posmrtno objavljene memoare Moji zatvori (Pula 1983).