LADISLAV LEVANJSKI

LADISLAV LEVANJSKI, slavonski ban (? — ?, 1395). Sin Petra iz plemićke obitelji kojoj su glavni posjedi bili Sáró (Nagysáró, Vel’ké Šarovce) u Županiji Bars – po kojem su nazivani i de Sarow, de Saro, Sárói, zo Šaroviec – te Ság (Ipolyság, Šahy) u Županiji Hont, danas oba u Slovačkoj. U vrelima se javlja od 1367, pri sklapanju pak nasljednoga ugovora pred Ostrogonskim kaptolom 1378. Kao familijar F. Szécsényija bio je podžupan Županije Vas 1384–85. te župan Županije Fejér i kaštelan tamošnje kraljevske utvrde Csókakő 1387–90. U zamjenu za utvrdu Hrušov u Županiji Bars, od kralja Žigmunda Luksemburgovca dobio je 1388. utvrdu Levu (Léva, Levice) s pripadnostima u istoj županiji; otad se naziva i Levanjskim (de Lewa, Lévai, Levický), što je glavni pridjevak njegovih nasljednika. Tamiški župan 1390–92, u lipnju 1392. zabilježen je kao liptovski župan, honorarni držatelj tamošnje utvrde Nagyvár (Vel’ký hrad) i glavni zapovjednik kraljevske vojske. Za službu je 1391. od kralja dobio utvrde Ricse (Revište) u Županiji Bars i Németújvár (Güssing/Novi Grad) u Županiji Vas s pripadnostima. Od kolovoza do listopada 1392. slavonski je ban; kmetovima građana zagrebačkoga Gradeca potvrdio je 24. VIII. 1392. izuzeće od banskih davanja. Najposlije je, od kasne 1392. do poč. 1395, bio predstojnik kraljevskih vratara. M. Wertner pogrješno je mislio da je poginuo u bitki kraj Nikopola 1396. Imao je sina Petra, utemeljitelja obitelji → ČEH, te kćer Anu, udanu za Osvalda Pohárosa Stupčaničkoga, potom za Jurja Bazinskoga.