LADISLAV MACEDONIJSKI

LADISLAV MACEDONIJSKI (Ladislaus de Macedonia, László Macedóniai), biskup i humanist (?, 1479? — Beč, 1536). Po obiteljskom posjedu u selu Macedonia jugozapadno od Temišvara nazivan i Macedonski, Macedonac, Macedonius, Macedo. God. 1516–20. baranjski je arhiđakon i kanonik u Pečuhu; ondje se sprijateljio sa S. Brodarićem i N. Olahom te potaknuo V. Cibela na pisanje djela Opusculum de laudibus et vituperio vini et aquae (1517). Izaslanik bratića palatina S. Báthoryja u Poljsku 1520. radi ugovaranja braka, za što je nagrađen Srijemskom biskupijom 1520–26, te radi zaštite kralja Sigismunda I. Jagelovića 1523. Član i glasnogovornik ugarskoga izaslanstva Karlu V. Habsburgovcu i saboru Carstva, u Nürnbergu 1522. tražio pomoć za obranu i pozivao na protuturski pohod (lat. i njem. izd. govora Augsburg 1522; mađ. prijevod Janus Pannonius – Magyarországi humanisták. Budimpešta 1982, 902–912). Kao kraljev savjetnik 1526. imenovan jednim od povjerenika za provedbu papina dopuštenja da se polovica crkvenih zlatnih i srebrnih predmeta u Ugarskoj i Hrvatskoj prekuje u novac, za Mohačke bitke bio uz kraljicu Mariju u Budimu i s njezinom se pratnjom povukao u Beč. Poslije pristao uz Ferdinanda I. Habsburgovca i bio savjetnik na njegovu dvoru. Pečuški prepošt 1526–27. Ferdinand mu je dodijelio naslov varadinskoga biskupa 1527 (potvrdio papa Klement VII; naslov nosio do kraja života, ali u biskupiju nije mogao stupiti) te utvrdu i vlastelinstvo Ilavu u Trenčinskoj županiji 1528 (prodao 1533). U Pragu je pred izaslanicima poljskoga kralja održao govor protiv Ivana Zapolje 1528. U Ugarskom saboru u Požunu 1530. izabran u izaslanstvo koje je Ferdinandu trebalo izložiti pritužbe Ugarske i Slavonije. Na saboru pak Carstva u Augsburgu održao je 30. IX. 1530. dva govora pred Karlom V, knezovima i staležima, pozivajući opet na pohod protiv Turaka i predavši im knjižicu Libellus supplicatorius statuum Regni Hungariae et Sclavoniae (sve zajedno tiskano 1530: lat. izd. S. l. te dva njem. izd. Augsburg, Beč). Sudjelovao u Ferdinandovim pregovorima sa Zapoljom i Sulejmanom II. 1532–33, potom se povukao iz javnoga života. Govori su mu objavljeni i u novije doba (Orationes Ladislai de Macedonia. Szeged 1964).