LAHMAN, Ivo

LAHMAN, Ivo (Jando), publicist (Makarska, 29. VI. 1902 — Beč, 15. V. 1930). Brat publicista Otokara. Završio građansku školu u Makarskoj 1916; nije se dalje školovao zbog bolesti. Živio od 1917. u Budvi, od 1919. u Zadru i od 1922. u Splitu, gdje je od 1923. do kraja života bio tajnik u društvu Jadranska straža te suradnik i od 1929. urednik istoimenoga glasila. S R. Katalinićem Jeretovom 1929. pokrenuo i uređivao list mladeži Jadranske straže Mladi stražar, pridonijevši popularizaciji pomorstva. Javljao se impresionističkim pjesmama u Anđelu čuvaru (1915–18), Radu (1918, 1920), Omladini (1919–20) i Vrelu (1920), potom – kao jedan od ideologa Organizacije jugoslavenskih nacionalista – objavljivao političke članke u duhu integralnoga jugoslavenstva u Pobedi (1921, 1927–28; urednik 1923–24), Mladoj Jugoslaviji (1922), Pokretu (1922) i Životu (1922–23; urednik). Prateći kulturna zbivanja, u listu Novo doba 1924–30. pisao glazbene, likovne, književne i napose kazališne kritike (Bibliografija rasprava i članaka LZ, 16–17. Zagreb 2004), afirmiravši se kao kroničar splitskoga kazališnoga života. S njemačkoga preveo pustolovni roman iz norveškoga pomorskoga života Posljednji Viking J. Bojera (Split 1933). Potpisivao se i Đivo Smješković, Ivo J., Janko, Janko Lahman-Smješković, Lachman te šiframa El. i La. U spomen na njega Jadranska straža utemeljila je 1933. Zakladu Ivo Lahman za poticanje književnoga stvaralaštva.