LALIĆ, Frano

LALIĆ, Frano (Lalich, Lallich), pjesnik (Dubrovnik, 24. X. 1679 — Dubrovnik, 3. I. 1724). Podrijetlom iz trgovačke obitelji. Postavljen za rizničara Dubrovačke Republike na poč. 1711, radio je u kovnici novca, carinarnici i uredu za životne namirnice. Radi liječenja više puta boravio u Veneciji u brata Trajana 1714–19. Odlukom Senata 1720. postavljen je s Dž. Aletinom Natalijem za pomoćnika F. Riceputiju u skupljanju građe za Illyricum sacrum. Bio je član Akademije ispraznih, na jednom od sastanaka koje je 1699. recitirana njegova pjesma Bestužanstvo (432 osmerca; rkp. 381 i 621 u dubrovačkoj Znanstvenoj knjižnici te rkp. 124 u arhivu samostana Male braće), u kojoj brani konvencionalne teze o ženama, pohlepi i nehaju kao uzrocima zala. Sonet Al signor Bartolomeo Bettera per le sue poesie spirituali illiriche i nabožna pjesma u osmeračkim katrenima Mnogo svijetlomu gosparu Baru Betteri varhu slovinskijeh pjesni duhovnijeh tiskani su mu u izdanju parafraza psalama B. Bettere Ćutjenja bogoljubna varhu sedam pjesni od pokore Davidove (Venecija 1702), a rukopisi još nekih pjesama čuvaju se u Male braće (rkp. 252 i 726). Suvremenici spominju i nepronađene lascivne Pjesni ljuvene po uzoru na G. Marina te djelo Vitae monasticae electio, tiskano u Anconi 1704 (S. Slade), a pripisuje mu se i pjesma Neharna vila (Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga. Zagreb 1876).