LALIĆ, Josip

LALIĆ, Josip (Lalich, Lallich; Giuseppe), slikar (Split, 13. IX. 1867 — Rim, 13. II. 1953). Studirao na ALU u Veneciji 1887–93 (P. M. Molmenti). Neko vrijeme radio kao slikar i ilustrator u Milanu i Parizu. Od 1900. živio u Splitu, od 1908. uglavnom u Dubrovniku. Autonomaški orijentiran, izbjegao oko 1919. u Rim, gdje je živio u vili Strohl-Fern. Slikao realistički u ulju i akvarelu portrete (Gajo Bulat, 1890, Ercolano Salvi, oko 1900, oba Muzej grada Splita; Gajo Bulat, oko 1900, Galerija umjetnina Split; 16 ovalnih portreta slavnih osoba dalmatinskoga podrijetla, 1930-te, Bratovština sv. Jurja i Tripuna, Venecija; Portret djevojčice Paole, 1946) te svjetlijim koloritom dalmatinske vedute, marine, krajolike i žanr-prizore, povremeno blizak impresionizmu (Tržnica u Dubrovniku, nakon 1908, Nacionalna galerija moderne i suvremene umjetnosti, Rim; Konavljanin, oko 1908, Guslar, oko 1910, oba Etnografski muzej Split; Škver u Lapadu i Konavoka Zorka, oko 1910, Hotel Lapad, sve Umjetnička galerija Dubrovnik; Izlazak sunca u Zadru viđen s Preka, 1911), rjeđe akt i mrtvu prirodu (Vaza s ružama, oko 1946). Autor je pale Gospa od Ružarija u crkvi sv. Ivana u Sutivanu, pripisivane V. Draganji (1897, naručitelj obitelj Ilić), freske Sveta obitelj na stropu crkve Gospe od Otoka u Solinu (nakon 1897) i zapažene povijesne kompozicije Ti con nu, nu con ti/Poljubac Perasta (nakon 1930, Nacionalna udruga Dalmatinaca, Rim). Izlagao samostalno u Splitu (1898. s A. Katunarićem i E. Vidovićem, 1901. s Vidovićem), Zagrebu (1901. s Vidovićem), Beču (1913) i Rimu (1920, 1922, 1925), a skupno na izložbama Lade (Sofija 1906, Zagreb 1908), Balkanskoj izložbi (London 1907), Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi (Split 1908), Izložbi čeških slikara (Dubrovnik 1908), Društva srpskih umjetnika Lade (Beograd 1909–10), Srpskoj umjetničkoj izložbi (Sombor 1910), Međunarodnoj izložbi (Rim 1911), Jugoslavenskoj umjetničkoj izložbi (Beograd 1912, s Društvom srpskih umjetnika), Izložbi jugoslavenskih umjetnika iz Dalmacije (Split 1919), izložbama fašističkoga sindikata Il Lazio (Rim 1929–42). Posmrtno su mu priređene samostalne izložbe u Rimu (1953, 2007) i djela izlagana na skupnim izložbama Slikarstvo XIX. stoljeća u Hrvatskoj (Zagreb 1961), 100 godina moderne umjetnosti u Dubrovniku (Dubrovnik 1978), Dubrovačko slikarstvo od Bukovca do Dulčića (Dubrovnik 1987), Slikari u Splitu 1903–1953 (Zagreb 1987), Umjetnost o narodu (Split 1997), Umjetnici koji su živjeli u vili Strohl-Fern (Rim 2012). Slike mu imaju ponajviše dokumentarnu i etnografsku vrijednost.