LALIĆ, Ljudevit

traži dalje ...

LALIĆ, Ljudevit (Lalich; Lodovico, Ludovicus, Ludovik), rječničar i vjerski pisac (Ružići kraj Gruda, o. 1650 — ?). Franjevac. Predmnijeva se da je filozofsko-teološki studij završio u Italiji i pastoralno djelovao u Tučepima 1680–97. Sastavio je opsežan rukopis Istruzione de confessori (1702), a pripisuje mu se i rukopisni trojezični latinsko-talijansko-hrvatski rječnik Blago iezika slovinskoga illi slovnik (objavljen 2007. u Grudama i Mostaru kao Dictionarium latino-italico-illyricum), nastao uglavnom postupkom obrata iz Blaga jezika slovinskoga J. Mikalje, uz neke inovativne leksičke elemente; u literaturi se navodi da je sastavljen između 1680. i 1699. te da je autor živio do 1705 (A. Nikić), ali se i dvoji o utemeljenosti autorove identifikacije, a razvidnim utjecajem rječnikâ I. Belostenca i A. Jambrešića datiranje rječnika pomiče na godine nakon 1742 (D. Gabrić-Bagarić). Rukopisi se čuvaju u arhivu franjevačkoga samostana u Omišu.

LIT.: P. Bezina: Rukopisna baština franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja. Zagreb 1993, 96, 115. — A. Nikić: Fra Ljudevit Lalić – štokavski leksikograf. Kršni zavičaj, 1999, 32, str. 43–47. — Isti: Rječnik fra Ljudevita Lalića. Mostar 1999. — D. Gabrić-Bagarić: Rukopisni rječnik fra Ljudevita – ovisnost i posebnost. Fluminensia, 15(2003) 2, str. 19–29. — Š. Demo: Trojezični rječnik Ludovika Lalića. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 34(2008) str. 476–478.
 
Martina Kokolari (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LALIĆ, Ljudevit. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 12.10.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/lalic-ljudevit>.