LAMPE, Adalbert

LAMPE, Adalbert (Albert), surdopedagog (Petrinja, 14. II. 1842 — Zagreb, 19. VI. 1905). U Beču 1851–58. polazio Zavod za gluhonijeme, gdje je znakovnom metodom osposobljen za kaligrafa prepisivača. Od 1858. službovao u Petrinji kao gradski pisar, potom vodio knjigovežnicu. Nakon 1874. pisar dnevničar u uredu Zemaljske vlade u Zagrebu. Od 1885. privatno poučavao gluhonijemoga dječaka I. Smolea i 1886. održao prvi javni ispit, nakon kojega mu je Zemaljska vlada dopustila otvaranje prvoga privatnoga zavoda za gluhonijeme s internatskim smještajem i pravom javnosti. U radu mu je pomagala supruga Katarina, koja je poučavala i na njemačkom jeziku. Učilo se čitanje, slovnicu i račun, uz »pismeno iskazivanje misli« u III. razredu te »zornu obuku« (Jahresbericht der Taubstummen-Anstalt in Agram für das Schuljahr 1887–1888). Kako su javni ispiti potvrdili da su gluhonijemi sposobni za školovanje i radno osposobljivanje te pokazali potrebu osnivanja kuratorija koji bi skrbio za zavod, Vlada je 1887. osnovala Zemaljsku zakladu za odgoj gluhonijeme i slijepe djece, a 1888. Društvo za osnutak i uzdržavanje Zemaljskoga zavoda za gluhonijemu djecu. God. 1891. održan je posljednji javni ispit Lampeova zavoda, potom je raspušten; s radom je započeo Zemaljski zavod za odgoj gluhonijeme djece, a on je ostao bez posla. Na intervenciju bana omogućen mu je pisarski posao, uz koji se dragovoljno bavio izobrazbom gluhih. Utemeljitelj hrvatske surdologije i školstva za djecu i mladež oštećena sluha, izvodio je nastavu prema »kinezičko-mimičkoj« metodi na njemačkom jeziku, sastavio znakovnu daktilološku abecedu i u rukopisu ostavio priručnik za pouku gluhe djece Wörter- und Aufgaben-Sammlungen zum Gebrauche bei dem Unterrichte taubstummer Kinder für das I und II Schuljahr (1890; arhiv Centra za odgoj i obrazovanje »Slava Raškaj« u Zagrebu). — Njegov brat Franjo (1837–1914) u Zagrebu je završio gimnaziju i bogosloviju te bio zaređen za svećenika 1860. Do 1862. kapelan u Narti, potom ceremonijar nadbiskupa i kardinala J. Haulika, od 1867. do umirovljenja 1909. župnik i podarhiđakon u Orahovici. Prikupljao je i istraživao povijesnu građu Orahovice, bio povjerenik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva i Narodnoga muzeja 1883–86. Prvi predsjednik Društva za poljepšanje Orahovice »Strossmayer« 1905.