LAMPERINI, Giuseppe

LAMPERINI, Giuseppe (Josip), skladatelj i orguljaš (Assisi?, o. 1795 — Split, 11. I. 1825). Glazbenu izobrazbu vjerojatno dobio od oca, skladatelja i dirigenta Marca, potom od P. Guglielmija u crkvi sv. Petra u Rimu. Oko 1814. došao s roditeljima u Split, gdje je u katedrali sv. Dujma od 1818. do kraja života bio orguljaš i koralist, a 1819, nakon očeva odlaska, vjerojatno preuzeo i službu glazbenoga ravnatelja. Skladao je crkvena djela, uglavnom za potrebe službe u katedrali, među njima sedam misa tipa »missa brevis« (Messa a tre voci con organo, 1818), ofertorije (Offertorium. In festo Ss. ap. Petri et Pauli za dva tenora i orgulje, 1824), motete (Mottetto, per il S. Natale za sopran, dva tenora, bas, dvije violine, violu, kontrabas, dva klarineta, dva roga i orgulje, 1823), skladbe pod naslovom Tantum ergo, responzorije (neke instrumentirao i u Splitu izveo N. Faller 1890). Djela su mu pretežno za dva ili tri glasa uz pratnju orgulja ili manjega instrumentalnoga sastava, a pojedina uz pratnju gudačkoga (nedovršena skladba Miserere a 3 voci con stromenti, 1825) ili puhačkoga orkestra (Messa in B). God. 1818, u prigodi posjeta cara Franje I. Habsburgovca, skladao kantatu Genio della pace genio d’Austria za dva soprana, muški zbor i instrumentalni sastav (dvije violine, dvije viole, bas, flauta, dva klarineta, dva roga i fagot), praizvedenu u crkvi sv. Dominika. U djelima očituje sklonost za kontraste i zvučne boje, a prema stilskim značajkama pripada među rane splitske romantičare (M. Grgić, 1997). Skladbe su mu sačuvane u rukopisima (pretežno autografi) u fondu muzikalija Muzeja grada Splita (26 njegovih i osam vjerojatno njegovih djela), glazbenom arhivu splitske katedrale (12 njegovih i šest vjerojatno njegovih), glazbenoj zbirci franjevačkoga samostana u Omišu (Adagio za klarinet i orgulje) te u glazbenom arhivu samostana Male braće u Dubrovniku (Responsorii za dva tenora, bas i orkestar).