LAMPERINI, Marco

LAMPERINI, Marco (Antonio, Markantonij, Marko), skladatelj i dirigent (Assisi, o. 1765 — ?, nakon 1819). U Assisiju u bazilici sv. Franje Asiškoga stekao glazbenu izobrazbu u A. M. Amonea (kontrapunkt) i P. A. Vantaggia (orgulje), potom do 1791. sedam godina službovao kao orguljaš te 1804–08. kao glazbeni ravnatelj u katedrali sv. Rufina, usporedno utemeljio i vodio orkestar vojne glazbe, tada najbolji u Umbriji. U međuvremenu je u manjim mjestima u središnjoj Italiji (Camerino, Civitanova Marche, Poggio Mirteto, Priverno, Spello) bio voditelj crkvene glazbe te učitelj pjevanja i sviranja gudaćih i puhaćih glazbala, osobito violine i klarineta. Oko 1814. došao je u Split i ondje djelovao do 1819. kao jedan od prvih zabilježenih privatnih učitelja glazbe, a od 1818. i kao glazbeni ravnatelj katedrale sv. Dujma, u glazbenom arhivu koje su bile pohranjene brojne njegove skladbe (N. Kalogjera), u novije doba nestale (M. Grgić, 1997). U rukopisu su mu sačuvane skladbe Cavatina. Bel viso amabile za glas, dvije violine, dvije viole, dvije oboe, dva roga i bas i, vjerojatno njegova, Cavatina. Perche mai tiranno amore za tenor, dvije violine, dvije viole, flautu, dvije oboe, dva roga, fagot i bas (fond muzikalija Muzeja grada Splita), Pastorale za orgulje te, možda njegova, Sinfonia del maestro Lamperini za orgulje (zbirka N. Udine Algarottija u HGZ).