LAMPRIDIJE

LAMPRIDIJE (Lampridius, Lompre, Lampredije, Lompredije), nadbiskup (?, — Zadar, nakon II. 1178). Podrijetlom vjerojatno iz Zadra; tvrdilo se da je pripadao Galellijima ili Madijevcima te prema naraštajnom smjenjivanju imena zaključivalo da su on i brat mu Vitača potomci istoimenih zadarskih priora s poč. XII. st. Prvi je put zabilježen 1134. kao svećenik i Marihnin sin. Ne zna se kad je imenovan biskupom; Toma Arhiđakon bilježi da je bio pogodan kandidat i da je bitnu ulogu u izboru imao zadarski knez Petronja. U listopadu 1154. papa Anastazije IV. uzdignuo je Zadarsku biskupiju u nadbiskupiju i metropoliju te ga imenovao nadbiskupom. U veljači 1155. papa Hadrijan IV. metropoliju je podredio jurisdikciji gradeškoga patrijarha, što je L. odbio prihvatiti te je pozvan u Rimsku kuriju, kojoj se 1157. obvezao na poštovanje njezinih odluka i vjernost patrijarhu. Nakon dvojnoga izbora pape 1159. podupro je Viktora IV, tvrdeći da je izabran i posvećen prema kanonskom pravu. Za boravka papinskoga legata Petra Lombarda u Dalmaciji 1160. priklonio se Aleksandru III, ubrzo ga prihvativši za jedinoga papu. God. 1167. on mu je povjerio rješavanje neke pljačke i otmice, a L. je u sporu redovnica samostana sv. Platona i samostana sv. Marije oko neke zemlje u Obrovcu presudio u korist posljednjih. Pri rješavanju crkvenopravnih poslova u Zadru spominje se 1172. i 1174, a 1175. posvetio je tamošnju crkvu sv. Krševana. Protivno savjetu legata i želji zadarskoga svećenstva, 1176. imenovao je za arhiđakona nekoga Ivana Bernardova. Za papina putovanja istočnojadranskom obalom u Veneciju svečano ga je primio u Zadru 13. III. 1177. Već je tada vodio spor sa Splitskom nadbiskupijom oko Hvarske biskupije, no na splitsku rujansku sinodu, sazvanu i tim povodom pod okriljem papinskoga legata Rajmunda de Capella, nije se odazvao; u isprici se pravdao pritiscima Zadrana i Mlečana te molio Splićane da se u legata zauzmu za odgodu sinode. Posljednji se put spominje pri rješenju spora između Rabljana i paškoga kneza 1178.