LANG, Milan

traži dalje ...

LANG, Milan, etnograf, prosvjetni djelatnik i kulturnopovijesni pisac (Volavje kraj Jastrebarskoga, 10. IX. 1863 — Samobor, 6. VII. 1953). Brat biskupa Josipa. U Zagrebu 1883. završio preparandiju i potom do umirovljenja 1922. službovao kao učitelj i ravnajući učitelj u Samoboru (1896–1922. upravljao i šegrtskom školom). Osnovao školsku knjižnicu, prikupio zbirku prepariranih životinja, okamina i ruda, modernizirao školsku zgradu i uredio vrt. Baveći se navlastito etnografskim istraživanjima i prošlošću Samobora i okolice, u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena objavio pionirski rad Samobor. Narodni život i običaji (1911–14; samostalno izd. Zagreb 1915, pretisci Samobor 1992. i 2009), u kojem je cjelovito prikazao prirodna obilježja i kulturne sastavnice te napose bogatstvo kajkavskoga leksika, a donio je i notne i tekstualne zapise 30 crkvenih popijevka i 104 svjetovne. Rad se ubraja među ponajbolje etnografske monografije nastale prema naputcima A. Radića iz 1897; prvi je s opisom života i običaja u urbanom naselju. Napisao i Osvrt na 30 godišnje djelovanje Hrvatskog pjevačkog društva »Jeke« (Samobor 1905), kojega je bio tajnik 1884–1906. i zborovođa 1902–06 (za njega skladao Pjesmu Jekaša i Hrvatsku misu u F-duru; tiskano u zbirci Za dom i roda čast pjevat nam je slast. Samobor 2008), knjižicu Samoborska mila zvona (Samobor 1921) te Spomenicu Državne osnovne škole trgovišta Samobora (Samobor 1932). Raznovrsnim prilozima surađivao u periodicima Hrvatska omladina (1885), Narodne novine (1892), Školski vrt (1895–96, 1899), Smilje (1897–1900, 1921–23), Školski vjesnik (1897, 1899–1901; p. o. Kako će učitelj urediti prirodopisnu zbirku. Sarajevo 1901), Napredak (1899, 1901–02, 1904, 1906), Kršćanska škola (1900), Samoborski list (1906, 1911, 1913–15, 1919, 1921–33, 1935, 1941–42), Vatrogasni viestnik (1906; Vatrogasni vjesnik, 1938, 1943), Vjerni drug (1912–13, 1920), Savremenik (1917–18), Sv. Cecilija (1918, 1922, 1925), Hrvatski učitelj (1923–24), Mladi Hrvat (1924), Mladost (1925) i u zborniku Samobor (Zagreb 1943). S njemačkoga prevodio kršćanska djela moralno-odgojne tematike (H. Schilgen, Ti i ona. Zagreb 1939; Tajna bračne sreće. Zagreb 1942). Bio je višegodišnji gradski zastupnik, suutemeljitelj 1890. i do 1911. tajnik Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva, osnivač 1919. zaklade za pomoć siromašnim učenicima i glavni povjerenik Hrvatskoga prosvjetnoga kluba Samobor u Chicagu. Od 1901. dopisni, od 1905. pravi član Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora.

LIT.: V. Žganec: Samoborske crkvene popijevke. Samoborski list, 9(1914) 40, str. 1–2. — (O knj. Samobor): J. Milaković, Savremenik, 11(1916) str. 389–394. — R. Matić, Glas Koncila, 31(1992) 26, str. 7. — B. Širola: Pregled povijesti hrvatske muzike. Zagreb 1922. — (O obljetnicama): Samoborski list, 40(1943) 6, str. 2. — I. Esih, Nova Hrvatska, 3(1943) 201, str. 7. — F. Hrčić: Samoborci na književnom polju. U: Samobor. Zagreb 1943, 149–150. — M. Bošković-Stulli: Kajkavski vokabular Langove monografije o Samoboru i »Balade Petrice Kerempuha«. Forum, 15(1976) 1/2, str. 117–132. — 450 godina školstva u Samoboru. Samobor 1986, 47–49, 51, 257–259. — Spomen spis povodom 120. godišnjice. Hrvatsko pjevačko društvo Jeka u Samoboru 1874.–1994. Samobor 1994, 72, 88. — M. Sijerković: Bilješke Milana Langa o samoborskom podneblju. Kaj, 30(1997) 1, str. 17–25. — D. Vojak: Milan Lang i Bogumil Toni. Napredak, 148(2007) 1, str. 110–116. — D. Feletar: Milan Lang – velikan hrvatske kulture. U: Samobor. Samobor 2009, 4–39.
 
Branko Pleše i Redakcija (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LANG, Milan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 4.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/lang-milan>.