LANGERHOLZ-MILADINOV, Sanda

traži dalje ...

LANGERHOLZ-MILADINOV, Sanda (Aleksandra), glumica i pjevačica, mezzosopran (Zagreb, 18. VII. 1932). U Zagrebu 1951. završila gimnaziju i 1952. pjevanje u Z. Šira u Državnoj muzičkoj školi. Diplomirala 1956. na ADU (V. Habunek) ulogom Izabele u drami Mjera za mjeru W. Shakespearea. Premda je još za studija zapaženo njezino tumačenje Abigail Williams (A. Miller, Vještice iz Salema, 1954) u Zagrebačkom dramskom kazalištu, po preporuci B. Gavelle od 1956. angažirana je u varaždinskom Narodnom kazalištu »August Cesarac« (Neda, M. Matković, Na kraju puta; Antigona, J. Anouilh; Abra, J. Steinbeck, Istočno od raja; Maša, J. Gotovac, Đerdan), a od 1958. u Zagrebačkom kazalištu lutaka, gdje je kreativno primjenjivala dramsku i glazbenu izobrazbu (Suncokret, M. Čečuk, Kobilić i lakat brade, pedalj muža; Eliza i Albert, Harriett Beecher Stowe, Čiča Tomina koliba). Istodobno nastupala u zagrebačkom HNK kao Clea (G. Figueiredo, Lisica i grozd, 1959). Na Habunekov poziv 1960. sudjeluje na hrvatskoj praizvedbi mjuzikla Poljubi me, Kato C. Portera. Velik uspjeh njezine kreacije lika Katarina-Lilly (Nagrada grada Zagreba 1961) odredio joj je karijeru te ju trajno vezao uza Zagrebačko gradsko kazalište »Komedija«. Ondje je bila nositeljica glavnih uloga u kultnim mjuziklima (Calamity Jane, S. Fain, Ljubimica Divljeg zapada, 1963; Golde, J. Bock i J. Stein, Guslač na krovu, 1970; Nina Filipovna, M. Grgić i A. Kabiljo, Jalta, Jalta, 1971; Susana pl. Ratkay, I. Krajač, M. Prohaska i K. Metikoš, Grička vještica, 1979) i glazbenim predstavama (Lucrecia Borgija, T. Mujičić, B. Senker, N. Škrabe i P. Gotovac, Novela od stranca, 1977; Aldonsa-Dulcinea, M. Leigh i D. Wasserman, Čovjek iz Manche, 1980, Nagrada Hrvatskoga društva dramskih umjetnika; Javno mnijenje, J. Offenbach, Orfej u podzemlju, 1985; Margo Channing, C. Strouse, Betty Comden i A. Green, Aplauz, 1985, Nagrada »Vladimir Nazor«). U dramskim je djelima pretežno tumačila karakterno i komediografski složene likove: Perella (L. Pirandello, Čovjek, zvijer, krepost, 1964), Clea (P. Shaffer, Crna komedija, 1970), Matilda (A. G. Matoš, Malo pa ništa, 1970, priznanje na Sterijinom pozorju 1971), Karen Nash, Muriel Tate i Norma Hubley (N. Simon, Hotel Plaza, 1973), Dotty Otley (M. Frayn, Kaos u kulisama, 1989). Posebno su znamenita njezina ostvarenja u djelima B. Brechta: Šen Te-Šui Ta (Dobri čovjek iz Sečuana, 1963), Leokadja Begbick (s K. Weillom, Uspon i pad grada Mahagonnyja, 1975), Gđa Peachum (s Weillom, Opera za tri pare, 1984). U početnim, avangardnim godinama Teatra &TD tumačila je Silviju (M. Schisgal, Daktilografi, 1965) i Ellen Manville (Schisgal, Ljubaf, 1966), s kojom je predstavom gostovala i u Parizu. Na Dubrovačkim ljetnim igrama bila je Gertruda (Shakespeare, Hamlet, 1974), a u lutkarskoj inačici Držićeva Skupa Dobre (1983). Iako se službeno od kazališta oprostila 1992. likom Aleksandre (Anouilh, Colombe), osim gostovanja u »Komediji«, sljedećih je godina povremeno izvodila svoj recital Brechtove poezije Zastori, glumila u Teatru u gostima (Jean Horton, R. Harwood, Kvartet, 2002) i Teatru Thallasa (Majka, R. W. Fassbinder, Gorke suze Petre von Kant, 2001). U Gradskom kazalištu lutaka u Rijeci 2001. režirala mjuzikl Ježeva kućica B. Ćopića (glazba H. Hegedušić). Svoju je glumačku poetiku izgradila na interpretativnom sjedinjenju dramskih i glazbenih sklonosti te intelektualno i scenski iznimno šarmantnoj proživljenosti povjerenoga lika. U početcima televizije u Hrvatskoj igrala uživo Colombinu (M. Krleža, Maskerata, 1958), a zatim nastupala u dramama (Krleža, Vražji otok, 1959; I. Vojnović, Na taraci, 1960), serijama za djecu i mladež (M. Matošec, Udruženje radoznalih, 1969–72; M. Puhlovski, Smogovci, 1983–86) te u obiteljskoj TV seriji Veliki i mali (Grgić i B. Makarović, 1970–71, 1975). Bila je voditeljica emisija iz kulture, filmske Ekran na ekranu (1961–69) i mozaične Četvrtkom otvoreno (1964–66). Igrala i u filmovima (Godišnja doba P. Krelje, 1979). Na festivalu Muzički biennale Zagreb 1965. ostvarila ulogu Šansonjerke u operi P. Schaeffera L’operabus. Na ADU predavala glazbeni izraz. Dobila Nagradu hrvatskoga glumišta za životno djelo 1994.

LIT.: M. Androić: Jean Anouilh »Antigona«. Varaždinske vijesti, 12(1957) 10. I, str. 4. — N. Turkalj: Uspjeh u »Komediji«. Premijera američke komedije »Poljubi me, Kato«. Večernji list, 2(1960) 6. VII, str. 6. — M. Gotovac: Ljubaf. Telegram, 7(1966) 23. XII, str. 6. — A. Tomašek: Tuga neostvarenog sna. Vjesnik, 30(1969) 26. VI, str. 6. — N. Frndić: Duhovito oživljeni Matoš. Borba, 48(1970) 15. XI, str. 11. — B. Hećimović: »Crna komedija« u svijetlom izdanju. Telegram, 11(1970) 6. II, str. 20. — D. Foretić: Novela od Skupa. Vjesnik, 44(1983) 22. VII, str. 6. — J. Martinčević: Aplauz Sandi Langerholz. Ibid., 45(1985) 4. XI, str. 11. — B. Magdić: Brechtu s ljubavlju. Večernji list, 33(1989) 27. XI, str. 18. — M. Grgičević: Sjaj glume. Ibid., 36(1992) 21. I, str. 19. — A. Bogner-Šaban: Sanda Miladinov Langerholz. Građa za portret glumice. Zagreb—Pula 1995. — Ista: Sanda Miladinov Langerholz. U: Portret umjetnika u drami – II. Zagreb 1996, 147–157. — Ista: Zaustavljeni trenuci glume. Vinkovci 2000, 125–142. — N. Vončina: RTV Zagreb 1959.–1964. Zagreb 2001. — Isti: Emisije RTV Zagreb 1964.–1971. Zagreb 2005.
 
Antonija Bogner-Šaban (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LANGERHOLZ-MILADINOV, Sanda. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/langerholz-miladinov-sanda>.