LANGHAMER, Josip, muzealac (Svinjarevci kraj Slakovaca, 6. X. 1912 — Poreč, 16. XI. 2002). Franjevačku gimnaziju polazio u Ptuju i Zagrebu, teologiju diplomirao na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u Sarajevu 1934. Za svećenika zaređen 1935. Bio župnik u Smokvici, upravitelj župe sv. Andrije u Dubrovniku od 1936. te kapelanije Majkovi od 1938, a od 1939. djelovao u Đakovačkoj biskupiji; napustio svećeništvo 1947. Od 1953. zaposlenik i od 1954. do umirovljenja 1975. ravnatelj Gradskoga kulturno-historijskoga muzeja u Slavonskoj Požegi (od 1961. Muzej Požeške kotline). Ispit za zvanje kustosa položio 1960. Načinio prvi kritički odabir materijala za stalni muzejski postav, organizirao rad muzeja te u njem postavio više izložba. Povijesnim i muzeološkim prilozima surađivao u Požeškom listu (1956, 1960, 1964), Požeškom zborniku (1961, 1966), Vjesniku Historijskog arhiva Slavonska Požega i Muzeja Požeške kotline (1962), Glasniku slavonskih muzeja (1971, 1972), u monografiji Požega 1227–1977 (Slavonska Požega 1977) i Požeškom leksikonu (Slavonska Požega 1977).
LIT.: M. Šperanda: Sjećanje na Josipa Langhamera (1912.–2002.). Vjesnik Gradskog muzeja Požega, 2009, 6, str. 60–61. — Šematizam Dubrovačke biskupije. Dubrovnik 2011, 354–355.
Ivan Armanda (2013)
