LANOSOVIĆ, Marijan (Lanossevich, Lanossovich; Marian, Marianus, Stjepan), slovničar, leksikograf i vjerski pisac (Orubica, 12. VI. 1742 — Brod na Savi, 25. XI. 1812). Gimnaziju završio u Budimu 1760, u Franjevački red stupio u Baču 1761, u Budimu 1763–66. polazio filozofski studij, u Osijeku 1766–70. teološki. Predavao na Visokoj franjevačkoj filozofskoj školi u Brodu 1770–73. te u Osijeku u gimnaziji 1774–76. i na Visokoj bogoslovnoj školi 1777–83. Kapelan u Požegi 1776–77, gvardijan i župnik u Našicama 1783–88, gvardijan u Baču 1800–04. i Brodu 1806–12, tajnik Provincije sv. Ivana Kapistrana 1791–94. i 1797–1800 (savjetnik provincijala 1794–97) te njezin vikar 1804–1806. Sastavio je Uvod u latinsko ričih slaganje s nikima nimačkog jezika biližkama (1776), prvu latinsku slovnicu pisanu hrvatskim jezikom, samostalnu s obzirom na predloške, ponajprije po obradbi riječi s deklinacijom te terminološkom purizmu – prevođenju latinskih, pomnjivu izboru naslijeđenih ili stvaranju novih hrvatskih termina. Uza sažet opis slovničkih kategorija u latinskome, sadržava tekstove iz klasičnih latinskih djela te vježbenicu, a primjeri i paradigme prevedeni su i na njemački. Usporedbena je i slovnica hrvatskoga jezika za govornike njemačkoga Neue Einleitung zur slavonischen Sprache (1778; djelomičan pretisak u: Brodski jezikoslovci. Slavonski Brod 2003), kojom se potvrdio kao jedan od najboljih dopreporodnih slovničara; štokavskom naddijalektnom stilizacijom bliska je književnojezičnoj tradiciji od B. Kašića do M. A. Relkovića, a bogatstvom sinonoma u leksikografskim prilozima (opsežan njemačko-hrvatski rječnik u prvim dvama izdanjima te tri njemačko-hrvatsko-mađarska rječnika u trećem) dokumentira prepletenost triju hrvatskih narječja. U njoj je donio i konverzacijski priručnik, obrasce pisama te popis svjetovnih i crkvenih zvanja, a hrvatske primjere zabilježio uglavnom morfonološkim pravopisom, uz uporabu jednoznačna i razmjerno jednostavna franjevačkoga grafijskoga sustava. God. 1782. imenovan je članom povjerenstva koje je odlučivalo o tom hoće li se u svim hrvatskim krajevima rabiti tzv. dubrovačko-dalmatinski ili slavonski pravopis, a 1788. pozvan je u Beč da provede konačnu redakciju trojezičnika J. Stullija i doda mu njemačke ekvivalente; vjerojatno dovršena 1791, redakcija (Dictionarium Stullianum illyrico-germanico-italico-latinum) nije tiskana ni sačuvana, a poslužila je Stulliju i J. Voltiću. U arhivu franjevačkoga samostana u Slavonskom Brodu (AFSSB) čuvaju se rukopisi Lanosovićevih nedovršenih rječnika njemačko-hrvatsko-latinsko-talijanskoga, hrvatsko-njemačko-latinskoga i njemačko-latinsko-hrvatsko-mađarskoga. Preradio je priručnik P. Kneževića (Osmina Serafinska, 1776, rkp. u franjevačkom samostanu u Požegi), objavio molitvenik u duhu katoličke obnove Bogomolna knjižica (1782) i prijevod lekcionara s latinsko-njemačkoga izvornika Evanđelistar ilirički (1794), u uvodu kojega je rastumačio svoju pravopisnu i jezičnu koncepciju. Kao student sudjelovao u obrani teza J. Jakočevića (1765) i L. Jezika (1768), svoje je pak teze tiskao (Positiones ex universo iure ecclesiastico e praelectionibus. Osijek 1783; Propositiones theologicae de fundamentis religionis. Budim 1804). Njegova predavanja Ius publicum ecclesiasticum, Ius privatum ecclesiasticum (1783, rkp. u AFSSB) pokazuju utjecaj crkvenopravnih reforma Josipa II. U rukopisu su sačuvani i Tractatus de sacramento poenitentiae (knjižnica franjevačkoga samostana u Našicama, uvezano s Jezikovim predavanjima), Tractatus primus dogmatico-scholasticus de Deo Trino, Isagoge seu introductio in universam theologiam i Tractatus de revelatione divina (AFSSB). J. Jakošić pripisuje mu u Osijeku objavljene spise Modus lucrandi jubilaeum anno jubilaei a Clemente XIV concessi (1776) i Elogium s. Mariani confessoris ex Gregorio Turonensi de Gloria sanctorum (1780), misnu pjesmu (1786) i pjesmu slavonskim graničarima (1778) te uredništvo »ilirskoga kalendara« (vjerojatno budimski Svetodanik iliti Kalendar ilirički) 1778–86. Sastavio je 1806. vergilijansku eklogu u heksametrima Ecloga illustrissimo ac reverendissimo domino domino Antonio Mandich (rkp. u Središnjem biskupijskom arhivu u Đakovu, objavljeno u Zborniku radova o Marijanu Lanosoviću, 1985). Kao kroničar samostana u kojima je boravio, usustavio je bilježenje crkvenih, samostanskih i javnih događaja te ostavio literarno, povijesno i prirodoslovno vrijedne zapise, među kojima je osječki meteorološki dnevnik iz 1769. najstariji primjer redovita praćenja vremena u Hrvatskoj. Erudit i prosvjetitelj, osobito se istaknuo filološkim radom, pridonijevši stvaranju jedinstvena pravopisa i hrvatskoga standardnoga jezika na temelju novoštokavštine zapadnoga tipa.
DJELA: Uvod u latinsko ricsih slaganje s’ nikkima nimacskog jezika bilixkama za korist slovinskih mladichah sloxen. U Ossiku, sa slovih Ivan. Martina Diwalt, 1776. — Neue Einleitung zur slavonischen Sprache mit einem nützlichen Wörter- und Gesprächbuche, auch einem Anhange verschiedener deutscher und slavonischer Briefe und einem kleinen Titularbuche versehen. Esseck, gedruckt bey Johann Martin Diwalt, 1778, 1789²; Ofen, Im Verlage der k. hungar. Universitäts-Buchdruckerey, 1795³ (izmijenjeno izd. Anleitung zur slavonischen Sprachlehre sammt einem nützlichen Anhange mit verschiedenen Gesprächen, deutsch-slavonisch- und hungarischen Wörterbuche, Briefen, Benennung der vornehmsten geist- und weltlichen Würden, dann der vorzüglichsten Festtäge und anderern Personen versehen). — Boggomolna knjixica iz pismah Davidovih i cerkvenih knjigah pomnjivo sloxena, i na svitlost dana za duhovnu korist dushah kerstjanski. U Budimu, slovima Katarine Landererove vdovice, 1782. — Evangjelistar illiricski za sve nedilje i svetkovine priko godine s’ csetirima Gospodina nashega Isusa Kersta mukkami. U Budimu, slovima Mudroskupshtine kraljevske, 1794.
LIT.: G. Čevapović: Synoptico-memorialis catalogus Observantis Minorum provinciae S. Ioannis a Capistrano. Budae 1823, 322. — J. Forko: Crtice iz »slavonske« književnosti u XVIII. stoljeću. Izvješće o Kralj. velikoj realci u Osieku. Osiek 1884, 49–59; 1886, 36–38. — M. Šrepel: Jakošićev spis Scriptores Interamniae. Građa za povjest književnosti hrvatske, 1899, 2, str. 136–137. — D. Prohaska: Budimski lekcionari XVIII vijeka prema bosanskodalmatinskomu od I. Bandulavića. U: Jagić-Festschrift. Zbornik u slavu Vatroslava Jagića. Berlin 1908, 557–575. — J. Bösendorfer: Marijan Lanosović – meteorolog. Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnoga društva, 22(1910) str. 19–27. — V. Dukat: Što pričaju stari kalendari? Vijenac, 1(1923) 5, str. 93–95. — (S. Bakšić): Stopedesetgodišnjica zanimive knjige. Katolički list, 79(1928) 44, str. 563–565. — T. Matić: Prosvjetni i književni rad u Slavoniji prije preporoda. Zagreb 1945. — J. Fućak: Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara. Zagreb 1975. — F. E. Hoško: Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću. Kačić, 10(1978) str. 162–165, 167, 170, 172; 11(1979) str. 323–324. — Š. Jurić: Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis. Additamentum. Zagrabiae 1982. — F. E. Hoško: Pisma Josipa Paviševića Marijanu Lanosoviću. Croatica Christiana periodica, 7(1983) 12, str. 48–65. — P. Cvekan: Franjevci u Brodu. Slavonski Brod 1984, 82, 150, 157–158, 161–162, 164–166. — V. Frkin: Rad Marijana Lanosovića na rječniku Joakima Stullija. Filologija, 12(1984) str. 393–412. — F. E. Hoško: Pronađena je Lanosovićeva »Bogomolna knjižica«. Croatica Christiana periodica, 8(1984) 13, str. 41–46. — A. Ptičar: Nepoznati Lanosović. Rasprave Zavoda za jezik, 10–11(1984–85) str. 127–131. — Zbornik radova o Marijanu Lanosoviću. Osijek 1985. — S. Sršan: Slavonski pisci (1795–1830). Revija, 28(1988) 1, str. 76–77. — Isti: Osječki ljetopisi 1686.–1945. Osijek 1993. — Kronika Franjevačkog samostana u Brodu na Savi, 1–2. Slavonski Brod 1995–1997. — M. Tatarin: Književni utjecaji u Bogomolnoj knjižici Marijana Lanosovića. Croatica Christiana periodica, 21(1997) 39, str. 61–76. — Lj. Kolenić: Riječ o riječima. Osijek 1998. — F. E. Hoško: Lanosovićev rukopis Jus publicum ecclesiasticum (1783) i ključne postavke jozefinističkog crkvenog prava. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Suppl., 2001, 1, str. 425–439. — L. Despot: Osobitosti imeničkoga sklonidbenog sustava u budimskim izdanjima slavonskih pisaca. U: Hrvatski književni jezik. Budimpešta 2003, 175–185. — Lj. Kolenić: Gramatika Marijana Lanosovića Neue Einleitung. U: Brodski jezikoslovci. Slavonski Brod 2003, 77–85. — S. Ham: Povijest hrvatskih gramatika. Zagreb 2006. — I. Pranjković: Filološki vjekopisi. Zagreb 2006. — Ž. Brlobaš: Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do 20. stoljeća. Zagreb 2007. — I. Nyomárkay: Lanosovićev Anleitung – bečki Anleitung. U: Babićev zbornik. Slavonski Brod 2008, 279–288. — Zapisnik Franjevačkog samostana u Našicama, 1. Našice—Slavonski Brod—Zagreb 2010. — M. Cifrak: Slavonski lekcionari. U: 300 godina visokog školsva u Osijeku. Osijek 2011, 65–70. — F. E. Hoško: Slavonska franjevačka učilišta. Zagreb 2011. — L. Farkaš: Stari slavonski rukopisni rječnici. Filologija, 58(2012) str. 99–114.
Tea Rogić Musa (2013)
