LANTANA

LANTANA, građanska i plemićka obitelj (XVI–XIX. st.). Pripadnici obitelji potkraj XVI. st. iz Bergama su se doselili u Zadar, gdje je prvi kao građanin i trgovac zabilježen Markantun (Marco Antonio, Marcantonio) 1606. Braća Ivan (Giovanni, Zuanne) i Markantun (rođ. 1598) udružili su se s drugim trgovcima i 1638. kupili sjeverozapadni dio zadarskoga arhipelaga (Olib, Škarda, Premuda, Sestrunj, Silba, Molat, Ist, dio Kornata), a 1639. i Drvenik Veli i Mali. Ugovorom iz 1640. pripali su im Molat i Ist, dio Tarca na Kornatu, zakupi Zverinca i Rivnja, Trtuše na Kornatu i Barotula na Pašmanu. U prvoj pol. XVII. st. obitelj je u nekoliko kupnja postala vlasnikom velikoga posjeda u Sutomišćici (Ugljan). Od najma i prinosa s posjeda stekli su znatan imetak. U pol. XVII. st. bili su među vodećim trgovcima na zadarskom području; Markantun je, primjerice, Mletačkoj Republici posudio novac za vojne potrebe u Kandijskom ratu 1648. Njegov sin Horacij (Orazio; rođ. 1630) 1648. bio je pisar fontika, 1653. član crkovinarstva, 1661. prokurator pučke skupštine, a 1670. stekao je investituru za izvoz volova iz Bosne i južne Ugarske u Veneciju. Ivan Krstitelj (Giovanni Battista) zabilježen je kao rektor jurista na Sveučilištu u Padovi 1711. Prema literaturi (C. F. Bianchi), brat mu Markantun naselio je u Sutomišćici poljodjelce iz Italije radi uzgoja maslina i vinove loze, potom ondje sagradio ljetnikovac; barokna ladanjska kuća s vrtom i kapelicom Navještenja Marijina (posvećena 1686), rijedak primjer takve arhitekture na zadarskim otocima, služila je do u pol. XVIII. st. i za doček te ispraćaj generalnih providura. Markantunovi sinovi Josip (Giuseppe; rođ. 1699) i Šimun (Simeone; rođ. 1706) istaknuli su se u službi teritorijalnih snaga (Forza territoriale), poslije gotovo nasljednoj u obitelji. Josip je 1743. postao vojnim zapovjednikom Zadra (sastavio popise pučanstva, stoke i brodova zadarskoga distrikta), a 1744–47. bio je pukovnik (kolunel) zadarskoga otočja. U toj službi Šimun ga je naslijedio 1747, a na mjestu zapovjednika Zadra 1753. Zbog vojnih zasluga braća su 1752. primljena u plemićko vijeće Nina, njihovi pak potomci 1794. u plemstvo Zadra. Potvrdu zadarskoga plemstva dobili su 1796. Šimunovi sinovi Markantun (rođ. 1746), Božo (Natale; rođ. 1756) i Josip (1762–1842). Markantun se spominje kao član izaslanstva Nina novouspostavljenoj austrijskoj vlasti 1797; pripadao je krugu oko zadarske Gospodarsko-književne akademije. Josip je djelovao u teritorijalnim snagama na Ugljanu, u Cavtatu i Slanom, bio zadarski općinski administrator 1806–19, opunomoćenik katedralne crkve 1808–12, izbornik općine Silba 1814–16. te član mnogobrojnih povjerenstava i dobrotvornih društava; austrijsku potvrdu plemstva dobio je 1822. Njegov sin Šimun (rođ. 1806) bio je serdar na granici s Turskim Carstvom, a 1830-ih nadintendant u Cavtatu i Župi dubrovačkoj; njegov portret iz toga doba čuva se u Narodnom muzeju u Zadru. Sin njegova brata Markantuna (rođ. 1803), zadarskoga načelnika u pol. 1850-ih, Josip (1839–1898), posljednji je muški pripadnik obitelji. Kao član Narodne stranke Josip je u Zadru sudjelovao u sukobima s autonomašima za općinskih izbora 1870. te bio jedan od vodećih ljudi Narodne čitaonice, Matice dalmatinske i drugih domoljubnih i kulturnih društava. S partnerima je 1874. osnovao Spužvarsko-koraljarsko društvo, s podružnicama u Puli i Hvaru, koje je osvojilo srebrnu medalju na Prvoj dalmatinskoj poljoprivredno-obrtničkoj izložbi u Skradinu 1875 (djelovalo do 1887). Kad je 1875. izbio hercegovački ustanak, suosnovao je Odbor za pomoć ustanicima, a supruga mu Amelija (Ljubica) Borelli postala je 1878. predsjednicom Domoljubne pripomoćne gospojinske zadruge dalmatinske, koja je skrbila o ranjenicima, udovicama i ratnoj siročadi – prvom organizacijom Crvenoga križa u nas. Među Lantanama koji se u arhivskom gradivu ne mogu pouzdano rodbinski povezati s drugima ističu se zadarski ljekarnik Armano, oženjen kćeri ranarnika A. Fiorinija 1652, te doktor obaju prava i zadarski bilježnik Frane (Francesco; u. 1691), koji je, završivši studij u Padovi 1664, bio fiskalni odvjetnik te savjetnik zadarskomu knezu i providuru u gospodarskim pitanjima i doživotni tumač za hrvatski jezik od 1685. Gradivo obitelji čuva se kao zaseban fond u DA u Zadru, dijelom i u tamošnjoj Znanstvenoj knjižnici.