LANZA, Frane

LANZA, Frane (Francesco, Frano, Franjo, Franz), arheolog, liječnik, prirodoslovac i gospodarski pisac (Split, 10. VIII. 1808 — Santa Maria della Rovere, danas dio Trevisa, 2. I. 1892). Sin arheologa i liječnika Carla. Gimnaziju završio u Splitu 1822, filozofiju diplomirao u Padovi 1827. te doktorirao iz medicine u Paviji tezom In cyanuretum rubrum, inquisitiones chemico-pharmacologicae (Pavia 1831). Liječnik je u Splitu 1832–38, Opuzenu od 1841. i Herceg-Novom od 1843 (ujedno liječnik okružne Pomorske zdravstvene komisije). U Zadru profesor prirodopisa i gospodarstva u liceju od 1848 (nastupni govor tiskan 1849) i gimnaziji od 1849. te ravnatelj Narodnoga muzeja, u Splitu gimnazijski profesor od 1852, ravnatelj Arheološkoga muzeja 1863–72 – osobito zauzet oko povećanja knjižnoga fonda, smještaja muzejskih zbirka i objavljivanja rezultata istraživanja Salone – okružni konzervator 1867–72. te gradski načelnik 1864–65 (kao brošure tiskani su mu u Trstu 1864. nastupni govor i u Splitu 1865. zapažanja o upravi A. Bajamontija te polemika s J. Ivaniševićem). Biran u kuriji veleporeznika splitskoga okružja za zastupnika u Dalmatinskom saboru 1864 (autonomaši) i 1870 (narodnjaci). — Ponajviše pisao o salonitanskim arheološkim nalazima (Bullettino dell’Instituto di corrispondenza archeologica, Rim 1837; Antiche lapidi salonitane inedite, 1848; Annali dell’Instituto di corrispondenza archeologica, Rim 1849–50; Monumenti salonitani inediti, 1856; Glasnik dalmatinski, 1865; Narodni list, 1872; Cronaca dalmatica, 1888; Ateneo veneto, 1889, 1891) te o Dioklecijanovoj palači i mauzoleju u Splitu (La Dalmazia, 1846–48; Dell’antico palazzo di Diocleziano in Spalato. Trst 1855; La Palestra, 1881; Sopra il restauro dell’antico tempio di Diocleziano in Spalato. Treviso 1888), kritizirajući pritom metode i zaključke F. Carrare i ističući očeve zasluge, osobito u knjižicama Doveroso tributo di un figlio (Torino 1846) i Sulla Topografia e scavi di Salona dell’ ab. F. Carrara (Trst 1850). Zapažanja o epidemiji kolere iznio je u knjižici Relazione nosografico-statistica (1838) i periodicima Gazzetta di Zara (1849) i Osservatore dalmato (1849), a podatke o bolestima u donjem Poneretavlju, osobito o malariji i mjerama za njezino suzbijanje, u knjizi Saggio storico statistico-medico (1842). Njegov opis faune neretvanske doline u tom djelu najstariji je prilog hrvatskoj faunistici (o tom pisao i u Nuovi annali delle scienze naturali, Bologna 1842), a udžbenici iz zoologije (1851, 1855, 1867), prvi u nas, te mineralogije (1852, 1864) bili su u gimnazijskoj uporabi do 1880-ih. Objavljivao je i geološke priloge (Programma dell’ I. r. ginnasio superiore di stato in Zara, 1851–52; Il Collettore dell’Adige, Verona 1853; Jahrbuch der K. k. geologischen Reichsanstalt, Beč 1853–55). Javio se prikazom običaja u Boki kotorskoj (La Dalmazia, 1847; Gazzetta di Zara, 1847; Osservatore dalmato, 1849), a osobitu pozornost posvetio je gospodarstvu, navlastito poljodjelstvu i vinarstvu (La Dalmazia, 1847–48; La Dalmazia costituzionale, 1848; Gazzetta di Zara, 1848; La Voce dalmatica, 1862; Narodni list, 1871–73; L’ Avvenire, 1877, 1879; Il Dalmata, 1882). Suosnivač zadarskoga Središnjega poljodjelskoga društva i prvi urednik njegova lista L’ Agronomo raccoglitore 1850, pribivao 1855. sastanku Britanskoga društva za unapređenje znanosti u Glasgowu i gospodarskoj izložbi u Parizu, sastavivši potom opsežan putopis s opisom gospodarskih prilika u više europskih zemalja (1860) te kao zastupnik bio 1867. na Međunarodnoj izložbi u Parizu, nakon čega je napisao knjigu o stanju i potrebama poljodjelstva u Dalmaciji u kontekstu njezina općenita razvoja (1870). Savjetnik Trgovačko-industrijske komore i predsjednik Prvoga dalmatinskoga vinarskoga društva u Splitu, član Pokrajinskoga povjerenstva za reguliranje zemljarine. Bio je član mnogih društava, poglavito povijesnih, arheoloških, poljodjelskih i prirodoznanstvenih. Plemstvo mu je, s pridjevkom di Casalanza, podijeljeno 1865. Odselivši se oko 1875. u Italiju, odnio svoje rukopise i knjige te zbirke starina i numizmatike.