LAPAINE, Valentin (Lapajne, Valent), građevinski inženjer (Vojsko kraj Idrije, 5. II. 1843 — Zagreb, 21. II. 1923). U Grazu završio gimnaziju i Visoku tehničku školu. Od 1866. u Građevnom ravnateljstvu za Vojnu krajinu u Temišvaru, Petrovaradinu i Zagrebu, 1872. inženjer u građevnom uredu u Karlovcu, 1873. u glavnom zapovjedništvu u Zagrebu, 1875. u Krajiškom građevnom uredu u Petrinji, gdje je od 1876. upravitelj, a nakon razvojačenja 1881. gradski inženjer i mjernik. God. 1886. premješten je u građevni odsjek Zemaljske vlade u Zagrebu, ubrzo poslan u Zemun, a po povratku 1889. bio referent za vodograđevine, od 1892. nadinženjer te tehnički savjetnik od 1897. do umirovljenja 1899. Nadzirao je i vodio gradnju cesta Ogulin—Novi u Vinodolu 1872. i Stara Gradiška—Lipik 1876–77, Majskoga kanala kraj Gline, dunavske obale u Zemunu 1886–89, regulatorne radove na obali Save, regulaciju više slavonskih potoka, odvodnju u Jelas-polju i jugoistočnom Srijemu, gradnju vodovoda za Gospić, Senj i Crikvenicu, predradnje za uređenje Lonjskoga polja te izradbu osnove za kanalizaciju grada Zagreba. Držao je predavanja u Klubu inžinira i arhitekta, prve stručne članke objavio u časopisu Österreichische Wochenschrift für den öffentlichen Baudienst (Beč), potom surađivao u periodicima Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva (1881; Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 1900, 1909), Viesti Družtva inžinira i arhitekta (1888–89, 1891–93, 1895–97, 1900–03, 1905–07; Vijesti Hrvatskoga društva inžinira i arhitekta, 1908–14; urednik 1891–94), Narodne novine (1893, 1906), Agramer Zeitung (1896, 1903), Obćinar (1896), Liječnički vjesnik (1905), Hrvatska (1907), Agramer Tagblatt (1908), Vijesnik (1914) i Tehnički list (1919). Napisao je povijesni prikaz Stare i nove vodogradjevine u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb 1896) te surađivao u Spomen-knjizi na proslavu dvadesetipetgodišnjice opstanka Društva inžinira i arhitekta u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb 1903). — Njegov sin Rajmund (1870–1948), također građevinski inženjer, završio je Tehničku visoku školu u Budimpešti 1891. te službovao u državnim željeznicama u Zagrebu, najposlije kao zamjenik direktora, sudjelujući u izgradnji pruga, kolodvora, luka i tunela. Surađivao je u Viestima Družtva inžinira i arhitekata (1897–99).
LIT.: M. Philippović: Dvadesetpetgodišnjica stručno-književnog rada ing. Valentina Lapaina. Inženjer. Vijesti Hrvatskoga društva inženjera i arhitekta, 35(1914) 3, str. 38–40. — S. Szavits Nossan: (Nekrolog). Tehnički list 5(1923) 8, str. 57–58. — Isti: Hrvatsko društvo inžinira i arhitekta i osnutak Tehničke visoke škole u Zagrebu. Građevinar, 21(1969) 10, str. 377–398. — M. Sviličić: Razvoj kanalizacije grada Zagreba. Ibid., 44(1992) 9, str. 561–574. — B. Vujasinović: Povijesni pregled građevne službe u Hrvatskoj od 1770. do 1918. Građevni godišnjak, 2003–04, str. 549. — V. Ivančević: Biološko-tehnički radovi na sanaciji senjske bujice »Torrente« i povećanje vodnog kapaciteta. Šumarski list, 129(2005) Suppl., str. 100.
Branko Vujasinović (2013)
