LAPENNA, Emilija, esperantistica (Gorjane kraj Podsrede, 9. V. 1910 — Zagreb, 19. V. 1994). Kći pisca D. Heiligsteina. U Zagrebu završila realku 1926. te, prekinuvši studij slikarstva, radila u Financijskoj upravi. Za II. svjetskoga rata sa suprugom Ivom, pravnikom i esperantistom, u Splitu. U Državnom zavodu za statistiku u Zagrebu radila od 1951. do umirovljenja 1961 (honorarno 1962–63). Esperantistica od 1931, u Zagrebu je suosnovala Akademski esperantski klub 1937. te Hrvatski esperantski savez (potpredsjednica 1955–57) i esperantsko društvo »Bude Borjan« 1945, bila jugoslavenski delegat u Svjetskom esperantskom savezu (UEA) od 1953. do prihvaćanja Hrvatske kao članice 1992 (članica odbora od 1957). Objavila zbirke dramskih tekstova Teatro en societo (Zagreb 1956, suautor M. Mamužić) i Nova teatro (Zagreb 1974), jednočinku o dobu L. L. Zamenhofa Lanĉo (Zagreb 1989, nagrađeno na natječaju UEA 1988) te priručnik Esperanto za svakoga (Zagreb 1980). Surađivala u časopisima La Suda stelo, Jugoslavia esperantisto, La progresso, Heroldo de esperanto (Madrid), Esperanto (Beograd) i La nica literatura revuo (Choisy-le-Roi). Urednica emisija na esperantu na Radio-Zagrebu od 1956.
LIT.: F. Szilágyi: Teatro en societo. Norda prismo (Stockholm), 3(1957) 3, str. 175. — R. E. Wood: Nova teatro. Monologoj. Books Abroad (Norman), 49(1975) 1, str. 173. — J. Pleadin: Biografia leksikono de kroatiaj esperantistoj. Đurđevac 2002.
Klara Pranjko (2013)
