LASTRIĆ, Filip (Jakovović, Jakovljević Laštrić, Laštrić; Martin), vjerski i povijesni pisac (Oćevija kraj Vareša, 1700 — Sutjeska, 19. IV. 1783). Prezime dobio po zaseoku Lastre rodnoga sela, iako mu se otac zvao Jakov Ivanić. Najčešće se potpisivao Philippus ab Occhievja, ab Occhjevja, ab Ochievja, odn. Philippus Laztrich ab Occhjeva i Philipus ab Ochievia Lastrich. Školovao se u Sutjesci do 1719, kad je stupio u Franjevački red. Filozofsko-teološki studij polazio u Folignu 1720–24; za svećenika zaređen vjerojatno 1724. Predavao filozofiju u Požegi 1726–29, bio učitelj novaka i đaka u Sutjesci 1729–35. Kustod stare Provincije Bosne Srebrene 1735–38, u njezinu je upravnom vijeću zastupao bosanske franjevce. Bio uz generalnoga pohoditelja Kajetana iz Interaquisa 1735–36, pratio ga u Rim i pred Generalnom kurijom zastupao franjevačke interese u krajevima pod turskom vlašću. Sudjelovao je u radu provincijskoga kapitula u Baču 1738, u Veneciji nabavljao potrepštine za sutješki samostan 1740. Posljednji je bosanski franjevac koji je kao provincijal 1741–45. upravljao Provincijom na područjima Bosne, Slavonije, Srijema, Tamiškoga Banata i južne Ugarske do Budima; boravio uglavnom u prekosavskim krajevima. God. 1748. putovao s N. Lašvaninom u Beč kako bi caru predočili poteškoće bosanskoga dijela Provincije, 1754. sudjelovao u radu kapitula u Fojnici, 1755. razriješio dugotrajne prijepore s biskupom P. Dragićevićem (zbog kojih je kažnjavan, premještan i onemogućivan u crkvenim službama). Nakon podjele Provincije 1757, u Rimu 1758–59. ishodio zajednici bosanskih franjevaca (Kustodija Sv. križa) povrat »staroga naslova, žiga, prava i povlastica«, 1759. branio pred valijom Mehmed-pašom Kukavicom u Travniku katolike i franjevce u sporu s patrijarhom Kirilom II, 1760. bio župni pomoćnik u Tuzli, 1762. zastupao zajednicu na generalnom kapitulu Reda u Mantovi, 1764. pohodio njezine samostane, u Kreševu 1765. predsjedao kapitulu i 1778. sudjelovao u radu kongregacije. Na kapitulu u Sutjesci 1781. povukao se zbog starosti s dužnosti definitora zamjenika. Pisanjem se počeo baviti zabilježivši svoja predavanja iz filozofije Traditiones in universam aristotelico-scoticam philosophiam (1726; rkp. u samostanu u Kraljevoj Sutjesci). Objavio je priručnike Nauk i način dilovati molitvu od pameti, koja se zove Promišljanje (S. l. 1742) i Kratak način činiti Put križa (1758) te propovijedi: izbor svojih (Testimonium bilabium, 1755), preradbu onih G. Garuffija (Od’ uzame, 1765), godišnji ciklus nedjeljnih i blagdanskih (Nediljnik dvostruk, 1766; poznato kao Čizmar) te za sve svetkovine kroz godinu (Svetnjak, 1766). Povijesnim je vrelima branio interese svoje redovničke zajednice te ga se drži začetnikom kritičke historiografije u BiH. Napisao je Commentariolum super Bosnensi provincia, vicaria, quond. in quo apparet (1759; rkp. u samostanu u Kraljevoj Sutjesci), djelo koje je poslije popravljao, dopunjivao i tiskao pod naslovima De antiquitate (1762) i Epitome vetustatum (1765), a u cijelosti je objavljeno u kritičkom izdanju Pregled starina Bosanske provincije (1977). Napisao i tekst o Bosni za Illyricum sacrum, 4 (Venecija 1769) D. Farlatija te životopise istaknutih franjevaca Bosne Srebrene u djelu Memoria Hungarorum et provincialium scriptis editis notorum (Beč 1775–1777). Zastupljen je u izborima Zbornik stihova i proze XVII. stoljeća (Pet stoljeća hrvatske književnosti, 19. Zagreb 1973), Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas (Mostar—Split—Međugorje 1995) i Franjevačka književnost u Bosni u XVIII. stoljeću (Zagreb 2012).
DJELA: Testimonium bilabium seu sermones panegyrico-dogmatico-morales pro solemnitatibus Domini Sabaoth. Venetiis, typis Dominici Lovisa, 1755. — Kratak naçin çiniti Put krixa koga izvadi iz razliki kgnixiczah djaçki, i talianski. U Rimu, u stamparij Ivana Generosa Salomoni, 1758. — De antiquitate et natis Provinciae Bosniensis. (Venetia 1762); Epitome vetustatum Provinciae Bosniensis. Seu Breviʃʃimum compendium hiʃtorico-chronologicum de antiquitate, variiʃve ʃuis viciʃʃitudinibus, et conʃiʃtentia uʃque ad haec tempora incluʃive. Venetiis, typis Dominici Lovisa, 1765; Anconae, ex Typographia Petri Pauli Ferri, 1776, 1786; Pregled starina Bosanske provincije. Sarajevo 1977, Sarajevo—Zagreb—Tomislavgrad 2003. — Od’ uzame. U Mleczi, pritisnuto po Dominiku Lovisi, 1765; U Mleczi, po Basthtiniczi Costantini, 1796. — Nediglnik dvostruk… To’ jest po dva Govoregnja za ʃvaku Nediglju priko godinę laʃna, kratka i ravna. U’ Mletczij, po Dominiku Lovisi, (1766). — Svetgnjak… To’ jest Govoregnja od ʃvetie, kako i na dneve ʃvetkovinah ghibglivie, koiʃe shtuju uzdarxagnem od poslovah sluxavski priko ʃve godine. U’ Mletczij, po Dominiku Lovisi, (1766).
LIT.: H. Kuna: Jezik fra Filipa Laštrića. Sarajevo 1967. — A. Zirdum: Filip Lastrić–Oćevac 1700–1783 (s bibliografijom). Zagreb 1982. — M. Bogdanović: Ljetopis kreševskog samostana. Sarajevo 1984. — F. E. Hoško: Negdašnji hrvatski katekizmi. Zagreb 1985, 97–101. — A. Zirdum: Franjevački ljetopisi u Bosni i Hercegovini. Croatica Christiana periodica, 9(1985) 15, str. 49, 51–56, 60–62. — I. Gavran: Putovi i putokazi, 1. Sarajevo 1988, 76–81. — A. S. Kovačić: Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Sarajevo 1991. — J. Bratulić: Filip Lastrić – književnik. U: Prvi hrvatski slavistički kongres, 2. Zagreb 1997, 109–113. — Zbornik o fra Filipu Lastriću Oćevcu. Mostar 2000. — R. Cattaneo: Latino e slavo-bosanski: Il Testimonium bilabium di Filip Lastrić. Bosna Franciscana, 8(2000) 13, str. 344–350. — S. Jalimam: Fra Filip Lastrić kao historičar. Ibid., str. 177–194. — A. Zirdum: Dioba franjevačke provincije Bosne Srebrene 1735. godine. Ibid., 12, str. 148–151. — Isti: Prvo tiskano djelo Filipa Lastrića. Ibid., 13, str. 327–343. — Isti: Lastrićevo pismo iz Venecije 30. lipnja 1755. Bobovac, 6(2000) 67, str. 49–54. — Ljetopis Franjevačkog samostana u Šarengradu, 1. Šarengrad 2002. — F. E. Hoško: Franjevačke visoke škole u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zagreb 2002. — A. Zirdum: Lastrićeva Predika na Veliki petak. Bosna Franciscana, 10(2002) 17, str. 283–290. — I. Pranjković: Predgovor. U: Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine od XIV. do sredine XVIII. stoljeća. Sarajevo 2005, 41–43.
Joško Barić (2013)
