LAŠVANIN, Nikola

traži dalje ...

LAŠVANIN, Nikola (pravo prezime Marčinkušić), ljetopisac (Lašva, na poč. XVIII. st. — Jajce, 2. IX. 1750). U vrelima i literaturi zabilježen s dometcima iz Lašve ili iz Travnika. Početnu izobrazbu stekao u samostanu u Fojnici, gdje je stupio u Franjevački red 1719. Filozofsko-teološki studij završio u Italiji, za svećenika zaređen vjerojatno 1727. U domovinu se vratio prije proljeća 1730, kad je imenovan učiteljem novaka u Fojnici (potvrđivan 1731–32. i 1734–35). Vjerojatno je po isteku te službe postavljen za gvardijana u Kreševu, jer se na molbi koju su kreševski katolici 30. VII. 1740. uputili Kongregaciji za širenje vjere u Rimu potpisao kao tamošnji gvardijan i dekan. God. 1742. bio je član fojničkoga samostana, 1743. dokumentima branio svoju samostansku zajednicu pred pašom u Travniku te s drugima bio kratko zatočen. Kustodom Provincije Bosne Srebrene postao je 1745. te je jedini u starješinstvu zastupao povijesnu Bosnu. Bosanske franjevce branio 1746. od optužba fojničkoga kadije, a 1748. putovao s F. Lastrićem u Beč kako bi caru predočili »poteškoće i potrebe« bosanskoga dijela Provincije. Pokopan je u staroj crkvi sv. Ive Krstitelja u Podmilačju. — Na ikavici zapadne Bosne bosančicom je sastavio prijepise i zapiske zborničkih značajka, razvrstane u osam tematskih cjelina (autograf u franjevačkom samostanu Gorica kraj Livna). U prvom i najopsežnijem njegovu dijelu preradio je Kroniku P. Vitezovića Rittera (1696) i cjelovito prepisao djelo Bosna captiva (1712), a u ostalima donio raznovrsne podatke dragocjene za povijest bosanskih franjevaca i njihove Provincije, među kojima su navlastito vrijedni opisi ljudi i događaja. Njegovo djelo – cjelovito kritičko izdanje kojega je naslovljeno Ljetopis (Sarajevo 1981, Sarajevo—Zagreb—Tomislavgrad 2003; prvotno dijelom objavljeno u Glasniku Zemaljskog muzeja u BiH, 1889–90, 1914–15) – spomenik je hrvatske pismenosti u BiH. Ulomcima iz njega zastupljen je u izborima Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas (Mostar—Split—Međugorje 1995) i Franjevačka književnost u Bosni u XVIII. stoljeću (Zagreb 2012).

LIT.: M. V. Batinić: Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest viekova njihovog boravka, 3. Zagreb 1887. — Isti: Franjevački samostan u Fojnici od stoljeća XIV.–XX. Zagreb 1913, 77, 79, 133. — J. Jelenić: Necrologium Bosnae Argentinae. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 28(1916) 3/4, str. 347. — Isti: Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke. Mostar 1927. — J. Matasović: Fojnička regesta. Spomenik SKA (Beograd), 1930, 67, str. 146. — A. Mladenović: O jeziku letopisa fra Nikole Lašvanina. Građa Naučnoga društva BiH. Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, 1961, X/7, str. 53–123. — M. Džaja: Pravo prezime fra Nikole Lašvanina i fra Filipa Lastrića-Oćevca. Dobri Pastir, 11–12(1962) 1/4, str. 288–292. — A. Zirdum: Banjalučki rat u franjevačkim kronikama. Jukić, 3(1973) str. 99–106. — B. Benić: Ljetopis sutješkog samostana. Sarajevo 1979. — I. Alilović: Biobibliografija hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine do god. 1918. Zagreb 1986, 42–43. — A. S. Kovačić: Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Sarajevo 1991. — I. Stražemanac: Povijest franjevačke provincije Bosne Srebrene. Zagreb 1993, 206–207. — B. S. Pandžić: Acta Franciscana Hercegovinae, 2. Mostar—Zagreb 2003. — I. Pranjković: Predgovor. U: Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine od XIV. do sredine XVIII. stoljeća. Sarajevo 2005, 43–44.
 
Pejo Ćošković (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LAŠVANIN, Nikola. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/lasvanin-nikola>.