LAUDON, Gideon Ernst von

LAUDON, Gideon Ernst von (Loudon, Laudohn; Gedeon Ernst), vojskovođa (Tootzen, danas Tootsi, kraj Pärnua, 2. II. 1717 — Neutitschein, danas Nový Jičín, 14. VII. 1790). Potomak škotske plemićke obitelj s posjedima u Livoniji. God. 1732–41. u ruskoj vojsci sudjelovao u Ratu za poljsku baštinu i rusko-turskom ratu, stekavši čin poručnika. Pristupio potom vojsci Habsburške Monarhije i 1742–46. u postrojbama F. Trenka sudjelovao u Ratu za austrijsku baštinu. Isprva na bojištima u Bavarskoj i na Rajni, 1744. povukao se, od 1745. ratovao u Češkoj i Šleskoj; nezadovoljan načinom ratovanja i nedisciplinom, ubrzo napustio bojište (u parnici protiv Trenka sudjelovao na strani optužbe). God. 1746. postavljen u činu satnika za zapovjednika Bunićke kapetanije u sastavu Otočke krajiške pukovnije. Kao pukovnik za Sedmogodišnjega rata zapovijedao 1756. hrvatskim postrojbama u bitkama kraj Tetschena (Děčín) i Pirne te kraj Hirschfelda i Kolína 1757. Te godine promaknut u pukovnika, potom u generala. God. 1758. spriječio opsadu Olmütza (Olomouc), a 1759. zapovijedao u bitki kraj Kunnersdorfa (Kunowice), u kojoj su habsburška i ruska vojska pobijedile prusku. Za zasluge odlikovan od ruske i austrijske carice, stekao austrijski barunat i čin generala topništva. Zapovijedao 1760. u pobjedonosnim bitkama kraj Landshuta (Kamienna Góra) i za utvrdu Glatz (Kłodzko), a nakon poraza od pruske vojske kraj Liegnitza (Legnica) sukobio se s generalima L. Daunom i F. M. Lacyjem, okrivivši ih za nepovoljan ishod. Velik uspjeh postignuo je 1761. u bitki za utvrdu Schweidnitza (Świdnica) u Šleskoj, gdje je zapovijedao i postrojbama iz Ličke, Gradiške i Petrovaradinske pukovnije. Nakon rata živio na svojim posjedima Malé i Velike Bečváry u Češkoj, poslije ih prodao Dvorskoj komori i kupio imanje Hadersdorf kraj Beča (danas bečko predgrađe s dvorcem Laudon). Zahvaljujući naklonosti Marije Terezije i Josipa II, postao generalnim nadzornikom pješaštva i članom Dvorskoga ratnoga vijeća 1766. te vojnim upraviteljem Moravske 1769. Uoči Rata za bavarsku baštinu promaknut 1778. u maršala. Za austro-turskoga rata 1788–91. na čelu hrvatske postrojbe osvojio 1788. Drežnik, Dubicu i Novi te zauzeo Berbir (Bosanska Gradiška) 1789. Te godine, nakon smjene Lacyja, zapovijedao habsburškom vojskom u opsadi i osvajanju Beograda i Smedereva, nakon čega su mu priređene svečanosti u Ljubljani, Pešti i Beču. Uoči nove pruske prijetnje povjereno mu je zapovjedništvo nad vojskom u Češkoj, Moravskoj i Galiciji, ali je uskoro umro. — Za boravka u Lici 1746–56. zasnovao je obitelj. Uživajući ugled u vojsci i među lokalnim stanovništvom, umirio je ustanak zbog uvođenja novih poreza 1754. Nedaleko od Bunića dao je 1746. pošumiti žive pijeske hrastom lužnjakom, danas Laudonov gaj. Poticao je gradnju putova i drenažnih kanala, utemeljio zakladu za tiskanje školskih knjiga i školovanje djece siromašnih vojnika. U spomen na svoju umrlu djecu u Buniću je 1753. dao podignuti crkvicu Rođenja Blažene Djevice Marije od klesanoga kamena s votivnim natpisom nad vratima (ondje je 1857–64. podignuta nova crkva, danas ruševna). Njegov život i pohodi tema su hrvatske povijesne epike XVIII. st. (J. Stojanović, J. Pavišević, B. Bošnjak, J. Malevac) i romana R. Habeduša Katedralisa Laudonova ljubav (1942) te zidnih slika nepoznatoga autora iz 1766. u dvorcu Brezovica, izrađenih za suborca mu generala J. K. Draškovića. God. 1789. prigodnicu mu je spjevao Đ. Ferić, a kao dodatak pjesmi A. Ivanošića Pisma koju piva Slavonac uz tamburu a Licsanin odpiva objavljen je najstariji poznati melografski zapis iz Slavonije, Laudonova zdravica. J. Haydn posvetio mu je Simfoniju br. 69. u C-duru (1775–76).