LAUŠ, Ljudevit, teološki pisac i kulturni djelatnik (Travnik, 27. II. 1868 — Ambridge, 10. VI. 1908). Završio franjevačku gimnaziju u Travniku te studirao u Pečuhu i bečkom Augustineumu, na kojem je doktorirao iz teologije 1894. U Franjevački red stupio 1883, za svećenika zaređen 1890. Kao profesor biblijskih znanosti na franjevačkoj bogosloviji u Gorici kraj Livna, u listu Hrvatska (1895, 133–134) objavio kritiku prijevoda Svetoga pisma Novoga zavjeta J. Stadlera (1895), pa je zbog polemike premješten u franjevački samostan u Kreševu. Potom tri godine bio župnik u Varcar-Vakufu te kapelan i župnik u Irigu. Napisao je studiju O apokrifnim knjigama Novoga zavjeta u obće, a u evangjeljima, koja govore o Isusovu djetinjstvu napose (Glasnik biskupija bosanske i sriemske, 1901, 4–9, 12, 16, 18–19). Na poziv pittsburškoga biskupa od 1902. dušobrižnik Hrvata u New Havenu, 1903. odlazi među slovačke iseljenike u Uniontownu, gdje osniva župu, gradi crkvu i župni stan. Imenovan 1904. župnikom u hrvatskoj naseobini u Alleghenyju (danas dio Pittsburgha), odakle je 1908. premješten u Ambridge. Prema A. Tresiću Pavičiću, koji mu je posvetio knjigu Preko Atlantika do Pacifika, u njega je bila pohranjena opsežna korespondencija G. Martića, koju mu je sam povjerio.
LIT.: A. Tresić Pavičić: Preko Atlantika do Pacifika. Zagreb 1907, 64–67. — B. Bekavac: Dr. Ljudevit Lauš. Danica hrvatska (kalendar; New York), 1926, str. 97–99. — Isti: Spomen knjiga o 25. godišnjici opstanka hrvatske rimokatoličke crkve »Marije Pomoćnice« 1903.–1928. Rankin (1928). — M. Karamatić: Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878–1914. Sarajevo 1992. — J. Prpić: Hrvati u Americi. Zagreb 1997. — V. Valjan: Leksikon franjevaca Bosne Srebrene iz travničkog kraja. Guča Gora—Sarajevo 2011.
Ivan Armanda (2013)
