LAV (Leo, Leon), bizantski upravitelj u Dalmaciji (XI. st.). U vrelima se spominje kao zadarski prior (1067) te carski protospatar i katepan Dalmacije (1067, 1069). U Ninu je 1069. svjedočio činu kojim je kralj Krešimir IV. zadarskom samostanu sv. Krševana darovao otok Maun. O njegovim naslovima, dužnostima i odnosu s hrvatskim kraljem u historiografiji nema jednodušnoga mišljenja; najčešće ga se drži najvišim civilnim i vojnim predstavnikom bizantske vlasti u Dalmaciji (jedini s naslovom katepana) i najistaknutijim službenikom u Zadru, a njegovo pribivanje uz kralja dokazom Krešimirove konačne uspostave vlasti nad bizantskom Dalmacijom.
LIT.: F. Šišić: Priručnik izvora hrvatske historije, I/1. Zagreb 1914, 248, 252. — Isti: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1925. — J. Ferluga: Vizantinska uprava u Dalmaciji. Beograd 1957. — Diplomatički zbornik, 1. Zagreb 1967. — N. Klaić i I. Petricioli: Zadar u srednjem vijeku do 1409. Zadar 1976, 92, 104. — S. Gunjača: Izbor iz djela. Split 1991, 366–372. — S. Antoljak: Hrvati u prošlosti. Split 1992. — N. Budak: Prva stoljeća Hrvatske. Zagreb 1994. — I. Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb 1995. — Z. Nikolić: Rođaci i bližnji. Zagreb 2003. — L. Margetić: Dobronja – zadarski dužnosnik ili hrvatski kralj? Croatica Christiana periodica, 30(2006) 58, str. 22–23.
Redakcija (2013)
