LAZANIĆ, Nikola

LAZANIĆ, Nikola (Lasaneo, Lasaneus, Lasanich, Lazaneo, Lažanić), kipar i slikar (Postira, o. pol. XVI. st. — ?, nakon 1593). Potpisivao se i kao Dalmata ili Dalmata Brachensis. Prema značajkama njegovih djela pretpostavlja se da je pouke u kiparstvu dobio u Veneciji i Rimu. Dokumentirano mu je djelovanje na Braču, u Rimu, Dubrovniku i Apuliji. U Rimu je bio član 1581–84. i gvardijan 1583–84. hrvatske Bratovštine sv. Jeronima te ponovo ondje boravio 1591. Od 20 rimskih mramornih reljefa s likom sv. Jeronima, što ih je prema narudžbi iz 1583. izradio za označivanje kuća u vlasništvu Bratovštine, ni jedan nije identificiran. U Dubrovniku je 1589. s korčulanskim klesarom Andrijom Pomenićem ugovorio nabavu kamena za kipove i ostale radove u sakristiji crkve sv. Vlaha, 1591. primio u nauk u kiparstvu i slikarstvu na 10 godina Kotoranina Vicka Tripunova Pitkovića, a 1592. prodao mramorni kip sv. Roka kancelaru Nikoli Sfondratiju. Klesao je skulpture s istančanim osjećajem za materijal i volumen, sklon realističkoj obradbi i pojedinostima, razvijajući se na tragu onodobnoga europskoga kiparstva. Njegovo najranije poznato djelo, datirani 1578. i signirani kameni oltarni reljef renesansnih značajka u crkvi sv. Petra u Nerežišćima, na glavnom polju uokvirenom jonskim stupovima prikazuje Bogorodicu s djetetom na prijestolju, krunom i dvama anđelima nad glavom te svetcima Petrom i Pavlom sa strane, a na zabatu Boga Oca okružena glavama anđela. Glavna su mu djela signirane kamene skulpture manirističkih obilježja Sveti Vlaho i Sveti Jeronim, iz njegova zrela razdoblja (1589–91), sačuvane u crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku (pretpostavlja se da su bili u sakristiji stare crkve koja nije izgorjela u požaru), koje se odlikuju individualiziranim i produhovljenim izrazima lica, pokrenutošću volumena i slikovitošću površine. Sveti Vlaho, izvrsno oblikovanih ruku, s mitrom na glavi, pluvijalom urešenim svetačkim likovima nalik onima u zlatovezu, biskupskim štapom i modelom grada u lijevoj ruci, ističe se »prepletanjem svjetla i sjene«, po čem je »ostao nedostižan unutar hrvatskoga kiparstva« (I. Fisković, 1994). Još je izrazitijih manirističkih obilježja Sveti Jeronim, izdužene glave, bogato nabrana plašta, naglašena volumena i pokreta. Zbog stilske podudarnosti s glavom kipa sv. Vlaha, pripisuje mu se (Fisković, 1991) i Glava starca portretnih crta oblikovana prema starorimskom portretu (potkraj XVI. st., mramor, zbirka umjetnina dominikanskoga samostana u Dubrovniku). God. 1593. izradio je palu Bogorodica između sv. Nikole i sv. Ilije u crkvi Gospe od Karmela u Bitontu; kameni oltar na kojem se nalazi također bi mogao biti njegovo djelo (C. Fisković, 1950). L. kao predstavnik manirizma zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatskoga kiparstva.