LAZAREVIĆ, Aleksandra

LAZAREVIĆ, Aleksandra (Sanja), etnologinja i muzealka (Podgorica, 23. XI. 1921 — Zagreb, 26. XI. 2010). U Zagrebu završila klasičnu gimnaziju 1941, diplomirala 1952. etnologiju na Filozofskom fakultetu i doktorirala 1978. na Prirodoslovno-matematičkome tezom Geografska i etnološka istraživanja braće Seljan u Etiopiji i zemljama Južne Amerike (Život i djelo braće Seljan. Zagreb 1977; dopunjeno izd. Braća Seljan na crnom i zelenom kontinentu, 1991). Radila u Zagrebu u Muzeju Srba u Hrvatskoj od 1949. te u Etnografskom muzeju od 1952. do umirovljenja 1987; viša znanstvena suradnica 1983, muzejska savjetnica 1984. Od 1965. vodila odjel izvaneuropskih kultura, bila autorica njegova stalnoga postava 1972. te sredila ostavštine M. i S. Seljana i D. Lermana, posvetivši im središnji dio opusa (braća Seljan: Africa, Rim 1975; Review, Beograd 1977; Collegium antropologicum, CA, 1978; Etnološki prilozi, 1978; Pomorska enciklopedija, 7. Zagreb 1985; Lerman: Etnološka tribina, ET, 1979; Književna smotra, 1985; Vjesnik Muzeja Požeške kotline, 1986; Revue française d’histoire d’outre-mer, Pariz 1993; Rival, 1993; kritički priredila Afrički dnevnik. Zagreb 1989). Pisala i o izvaneuropskoj muzejskoj zbirci (Museum News, Washington 1961; Vijesti muzealaca i konzervatora, VMK, 1961, 1965; Glasnik Antropološkog društva Jugoslavije, 1970; Etnografski muzej u Zagrebu. Zagreb 1972; Forum, 1978; Etnološki pregled, Beograd 1980; Etnološka istraživanja, 1981; Zgodovinske vzporednice slovenske in hrvaške etnologije. Ljubljana 1982; ET, 1984, 1988; Naš Museum. Zagreb 1998; Informatica museologica, 2001), etnološkim prilozima i etnološko-antropološkim razmatranjima surađivala u izdanjima Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (1962, 1983), CA (1980, 1984, 1989, 1992), Review (1982), ET (1983, 1985), Approche pluridisciplinaire des isolats humains (Pariz 1990), Novi Omanut (1993), EUR – Eko usmjereni razvoj (1994) i Prosvjeta (1998–2000). Pridonijela je istraživanju baštine i tradicijske kulture Srba u Hrvatskoj, o kojoj je, osim u svojoj knjizi Srbi u Hrvatskoj u svjetlu muzeografije (Zagreb 1996), pisala u Zborniku radova o povijesti i kulturi srpskog naroda u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, 2 (Zagreb 1989), Prosvjeti (1994–98), Narodnom srpskom kalendaru (1995–96), Identitetu (1996–99), Ljetopisu Srpskog kulturnog društva »Prosvjeta« (1996–98) i izdanju I. međunarodni naučni skup Srbi u istočnoj Hrvatskoj (Osijek 2003). Objavljivala prigodne članke, prikaze, izvješća (VMK, 1953–54, 1957–61, 1963–67, 1969, 1971; Muzeji, 1954, 1956–57; Narodna umjetnost, 1962, 1964; Narodno stvaralaštvo – Folklor, Beograd 1963–64, 1968; Izvješća Ogranka za SR Hrvatsku Etnološkog društva Jugoslavije, 1974; Review, 1977–78; Riznica zagrebačke katedrale. Zagreb 1987²; CA, 1991; Muzeologija, 1995; Antropološki zvezki, Ljubljana 1996; Identitet, 1996–99; Novi Omanut, 1997, 1999; Etnološka istraživanja, 2006) te popularne priloge u Telegramu, Vjesniku, Večernjem listu, Vjesniku u srijedu, Oku, Studiju, Startu i Kani. Samostalno i u suradnji priredila mnogobrojne izložbe, uglavnom ih poprativši katalozima (Kongo iz Lermanovih dana, 1965; Daleki svjetovi naših putnika i pomoraca. Indija, Jugoistočna Azija, Oceanija, 1967; Iz kineske kulturne prošlosti i sadašnjosti. Zbirka Vesne Crnolatac, 1978; Naši ljudi i krajevi 1912–1913, 1981), surađivala u katalozima 2000 godina nigerijske umjetnosti (Zagreb 1985) i Inua. Svijet duhova Eskima s Beringovog mora (Zagreb 1988). Predavala kulturnu antropologiju na poslijediplomskom studiju Sveučilišta u Zagrebu 1979–89. Dobila Nagradu »Pavao Ritter Vitezović« za životno djelo 1986.