LE MAIRE, André-Alexandre (La Maire, Lemaire), diplomat (?, — Marseille, XI. 1771). Podrijetlom iz obitelji koja je dala više konzula na Levantu. Od 1717. polazio školu za dragomanske pripravnike u Galati, gdje je od 1723. učio turski. Od 1730. kancelar i od 1741. francuski konzul na Cipru, 1749–54. u Alžiru, odakle se zbog razmirica s vladarom povukao tražeći umirovljenje, ali mu je uskoro dodijeljena služba konzula u Dubrovniku, gdje je trgovačka komora iz Marseillea otvorila predstavništvo. Imenovan u lipnju 1757, na dužnost je stupio u ožujku 1758, ubrzo se suočivši s nepovjerenjem Dubrovčana. Dubrovačka je vlada nastojala onemogućiti konkurenciju francuskih trgovaca, ali i sačuvati dobre odnose s francuskim dvorom i s Turskim Carstvom te neutralnost za Sedmogodišnjega rata (1756–63), pa su sukobi s njim izbjegavani, no djelovanje mu je otežavano. Zbog toga je u svojim pismima dvoru pokazivao otvoreno neprijateljstvo prema Dubrovčanima, osobito prema Senatu. On ga je pak 1759. odlučio ukloniti s mjesta konzula diplomatskim vezama – u Carigradu posredovanjem P. Čingrije, a u Parizu R. Boškovića i F. Sorkočevića Bobaljevića – u čem je i uspio na poč. 1764. Od te godine do 1770. bio je konzul u Koronu u Moreji. — Premda pisan pristrano, sačuvani Rapport de Monsieur Le Maire, consul français à Coron, à l’égard de la République de Raguse en 1766 (Starine, 1881, 13; cjelovit prijevod u: Dubrovnik, 1974, 6, djelomičan u: Most, 1991, 4), vrijedno vrelo o Dubrovačkoj Republici i Dubrovniku, svakidašnjem životu, unutarnjem uređenju, povijesti, gospodarstvu i međunarodnim odnosima, posebno odnosima s Francuskom, pobuđuje trajan interes istraživača.
LIT.: Š. Ljubić: Izvještaj gosp. la Maire, francezkoga konsula u Koronu, o Dubrovačkoj republiki. Starine, 1881, 13, str. 39–40. — I. K. Švrljuga: Prinosi k diplomatskim odnošajem Dubrovnika s Francezkom. Ibid., 1882, 14, str. 61. — V. Jelavić: O dubrovačko-franceskim odnosima u god. 1756.–1776. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 16(1904) str. 513–553. — N. Gjivanović: Franc. konsul Lemaire o crkovnjacima propovjednicima u Dubrovniku drugom polovinom XVIII. vijeka. List Dubrovačke biskupije, 9(1909) 1, str. 2–3. — Isti: Nešto o Lemaire-u i Prevost-u, francuskim konzulima u Dubrovniku u drugoj pol. XVIII vijeka. Smotra dalmatinska, 23(1910) 44, str. 1–2. — L. Vojnović: La Monarchie Française dans l’Adriatique. Paris—Barcelona 1918, 135–173. — B. Krizman: Diplomati i konzuli u starom Dubrovniku. Zagreb 1957, 125–181. — Z. Šundrica: O Dubrovniku i Dubrovčanima 1766. Dubrovnik, 17(1974) 6, str. 66–69. — V. Foretić: Povijest Dubrovnika do 1808, 2. Zagreb 1980, 238–250. — I. Mitić: Dubrovačka država u međunarodnoj zajednici (od 1358. do 1815). Zagreb 1988. — Z. Šundrica: Quelques remarques sur le rapport Le Maire (1766). Most, 1991, 4, str. 263–270. — A. Mézin: Les consuls de France au siècle des lumières 1715–1792. Paris 1998, 393–396. — P. Domjan: Quelques observations sur le Rapport de Monsieur Le Maire, consul français à Coron, à l’égard de la République de Raguse en 1766. Ekonomska misao i praksa, 9(2000) 2, str. 271–279. — V. Miović: Dubrovačka diplomacija u Istambulu. Zagreb—Dubrovnik 2003, 16, 118. — N. Lonza: Kazalište vlasti. Zagreb—Dubrovnik 2009.
Meri Kunčić (2013)
