LEHPAMER, Josip, kulturni djelatnik i vjerski pisac (Rude kraj Samobora, 11. I. 1832 — Varaždin, 1. III. 1911). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1851. i filozofsko-teološki studij; za svećenika zaređen 1855. Predavao u Nadbiskupskoj gimnaziji 1856–67, od 1868. bio župnik u Đurđevcu, a od 1874. obavljao različite službe u upravi Zagrebačke nadbiskupije; čazmanski kanonik od 1877. Kao član Narodne stranke biran za zastupnika đurđevačkoga kotara u Hrvatskom saboru 1871. i 1875. Suutemeljitelj Neodvisne narodne stranke 1880, zbog protivljenja mađarizaciji sukobio se s nadbiskupom J. Mihalovićem i povukao u kapucinski samostan u Varaždinu, gdje je bio gradski zastupnik. Predsjednik Zbora duhovne mladeži zagrebačke 1854–55, osnivač i predsjednik dobrotvornoga Društva sv. Josipa iz Arimateje 1862–65, suutemeljitelj Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima 1868. Surađivao u Narodnim novinama (1865), Glasniku sv. Josipa (1875), Pozoru (1882; Obzor, 1890) i Katoličkom listu (1884), a pod pseudonimom Jedan prijatelj sreći obiteljskoj tiskao knjižicu Kažiprst roditeljem za što valjaniji odgoj djece (Zagreb 1898).
LIT.: Sbor duhovne mladeži zagrebačke. Dragoljub, 1(1867) 7, str. 108. — (Nekrolozi): Hrvatske pravice, 5(1911) 9, str. 1–3; Katolički list, 62(1911) 10, str. 78; Samoborski list, 6(1911) 10, str. 2. — S. Kožul: Svećenici bjelovarskoga kraja, 1. Zagreb 2007. — I. Perić: Politička oporba u banskoj Hrvatskoj 1880–1903. Zagreb 2009. — S. Razum: Vjeroispovijedi i župničke prisege Zagrebačke nadbiskupije. Zagreb 2010.
Ivan Armanda (2013)
