LEITNER, Slavko (Lajtner), redatelj i glumac (Rajsavac kraj Požege, 21. III. 1903 — Osijek, 1941). Polazio gimnaziju u Osijeku. Nakon što mu je odbijena molba za rad u osječkom ansamblu u sezoni 1921/22, dobio stipendiju za školovanje u Njemačkoj. U Berlinu surađivao s M. Reinhardtom, režirao uglavnom klasike te glumio u nijemim filmovima. U osječkom kazalištu angažiran od 1934. Te godine igrao glavnu ulogu u Karijeri Joška Pučika (I. Stodola), a 1935. režirao prvu predstavu, Spletku i ljubav F. Schillera. Tumačio uglavnom glavne uloge (Gregers, H. Ibsen, Divlja patka, 1934; Frank Graham, H. Jaray, Kristijano između neba i pakla, 1935; Daniel Defoe, F. Foster, Robinzon ne smije umrijeti, 1936) te režirao predstave u kojima je i glumio (G. B. Shaw, Dauphin, poslije Karlo VII, Sveta Ivana, 1935; W. Shakespeare, Hamlet, 1936, i Mercuzio, Romeo i Julija, 1937). God. 1936. na trgu ispred osječke crkve sv. Mihovila postavio Čovjeka H. von Hofmannsthala, prvu ambijentalnu predstavu po uzoru na spektakle na salzburškim Svečanim igrama, u kojoj su se susrela dva estetička pristupa glumi: realizam pomiješan s psihologiziranjem, A. Gavrilovića i J. Martinčevića, te njemačka scenska škola (poglavito Reinhardtova). Uhićen zbog režiranja Klabundove drame Krug kredom i igranja glavne uloge u njoj 1936. U sezoni 1936/37. napustio Osijek, bio angažiran u sarajevskom kazalištu 1937/38. i novosadskome 1939/40, a vrativši se 1940. ostvario nekoliko režija (P. Schurek, Ulični pjevači, 1940; G. Senečić, Spis br. 516, 1940; J. Bókay, Njegova žena, 1941; Schiller, Razbojnici, 1941, uloga Franjo Moor). Ubijen u prvim danima NDH. Pristupom režiji i glumačkim kreacijama, prožetima imaginacijom, temperamentom i spontanošću, osječku je kazališnu scenu približio suvremenomu europskomu kazalištu.
LIT.: Theatralia. Hrvatski list, 3(1922) 23. XI, str. 5. — E. Dirnbach (E. D.): Shakespeare u novoj opremi. Ibid., 14(1933) 30. XI, str. 8–9; Karijera Joška Pučika. Ibid., 15(1934) 30. XI, str. 21–22. — Pozorišni festival u Osijeku. Glumačka reč (Beograd), 2(1936) 20, str. 6. — E. Dirnbach (E. D.): Shakespeareov Hamlet. Hrvatski list, 17(1936) 3. III, str. 7; Festivalska izvedba Hofmannsthalova misterija Jedermann (Čovjek). Ibid., 14. IX, str. 8; Krug kredom. Ibid., 21. XI, str. 7; Razbojnici. Ibid., 22(1941) 20. III, str. 10. — I. Flod: In memoriam. Kazalište, 4(1968) 22/25, str. 6. — J. Lešić: Istorija jugoslavenske moderne režije (1861–1941). Novi Sad 1986.— Repertoar hrvatskih kazališta, 1–2. Zagreb 1990. — A. Bogner-Šaban: Osječke kazališne tridesete. U: Krležini dani u Osijeku 1993. Osijek—Zagreb 1995, 147–149, 151–152, 154–156. — Ista: Kazališni Osijek. Zagreb 1997. — Bibliografija rasprava i članaka LZ, 16–17. Zagreb 2004. — Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku 1907.–2007. Osijek 2007, 15, 46–47.
Alen Biskupović (2013)
