LEJO, Lili (pravo ime Cecilia Zilly Breyer; Breier), udana von Spillmann, pjevačica, sopran (Križevci, 19. XI. 1865 — Beč, 11. II. 1953). Pjevanje učila u C. M. Wolfa i L. Hackensöllnera u Beču. Kao operetna pjevačica debitirala 1883. u Kazalištu Arena u Požunu, angažirana 1886–87. u Gradskom kazalištu u Salzburgu, 1887–88. u Münchenu (Theater am Gärtnerplatz), 1888–91. Berlinu (Gradsko kazalište Friedricha Wilhelma) i potom u Beču (Theater an der Wien), gdje je 1891. nastupila kao Yum-Yum (A. S. Sullivan, Mikado), a 1893. kao Adelheid (J. Strauss ml., Fürstin Ninetta, praizvedba), Coralie (K. Millöcker, Das verwunschene Schloss) i Marie/Mařenka (B. Smetana, Prodana nevjesta). Potaknuta uspjehom postignutim posljednjom ulogom, usavršivala se u Italiji i započela opernu karijeru. Gostovala 1894. u Teatro lirico u Milanu kao Nedda (R. Leoncavallo, Pagliacci) i u Gran Teatro del Liceu u Barceloni kao Suzel (P. Mascagni, L’amico Fritz), 1895. u Teatro Dal Verme u Milanu te u Općinskom kazalištu u Trstu kao Agatha (C. M. von Weber, Strijelac vilenjak), Sofija (J. Massenet, Werther) i Nedda (Pagliacci). Potom ponovo nastupala u Beču, u Theater an der Wien 1896. kao Sylvia (Mascagni, Zanetto) te u Dvorskoj operi te godine kao Marie (Prodana nevjesta) i 1899. kao Adela (Strauss, Šišmiš). Usporedno gostovala u Kraljevskoj operi u Budimpešti kao Violetta (G. Verdi, Traviata, 1898), Valentine (G. Meyerbeer, Hugenoti), Fricka (R. Wagner, Walküra), Margareta (C. Gounod, Faust), Sulamith (K. Goldmark, Kraljica od Sabe, 1899) te u Goldmarkovoj operi Merlin. God. 1897. gostovala u Zagrebu kao Margareta (Faust), Violetta (Traviata), Nedda (Pagliacci) i Elsa (Wagner, Lohengrin), 1899. u Opernom kazalištu u Grazu kao Senta i Sieglinda (Wagner, Ukleti Holandez i Walküra), 1900. u Gradskom kazalištu u Budweisu (České Budĕjovice) kao Gilda (Verdi, Rigoletto). Pjevala na njemačkom, talijanskom i mađarskom jeziku. Nastupala i kao koncertna i oratorijska pjevačica, a nakon pjevačke karijere djelovala u Beču kao pedagoginja. Glas joj je 1901. u Beču snimljen na osam šelak-ploča (Zonophone; arije iz opera Faust, Traviata, Pagliacci). Odlikovala se lijepo oblikovanim glasom velika opsega, osobito zvučnim i snažnim u visokim registrima, te smislom za nadahnutu glumačku interpretaciju. U različitim inozemnim izdanjima drži ju se austrijskom odn. mađarskom pjevačicom. F. K. Kuhač navodi joj kao varijantu prezimena Sorgerova, u Deutsches Theater-Lexikon, 4 (Bern—München 1998) i u Deutsche Biographische Enzyklopädie, 9 (München 1998) uvrštena je kao Spillmann, Cecil (Cäcilie), a umjetničko ime Lili Lejo u nekim se izvorima (K. Filić, Glazbeni život Varaždina. Varaždin 1972) pogrješno pripisuje pjevačici Gabrijeli Belli Lellis (rođ. 1860).
LIT.: Lilli Lejo. Der Humorist (Wien), 11(1891) 10. IX, str. 1–2. — F. Govekar (-u-): Prodaná nevěsta. Slovenski narod (Ljubljana), 26(1893) 23. VI, str. 1–2. — (O gostovanjima u Zagrebu): H. Bresnitz (B.), Agramer Tagblatt, 12(1897) 117, str. 6; 118, str. 5–6; 120, str. 5. — E. Schulz, Agramer Zeitung, 72(1897) 120, str. 6. — St..., Ibid., 117, str. 6; 118, str. 6. — Lili Lejo. Sport&Salon (Wien), 3(1900) 15. XI, str. 9. — (O nastupu u operi Kraljica od Sabe). Ibid., 4(1901) 4. IV, str. 9. — Wiener genealogisches Taschenbuch, 4. Wien 1931, 130. — R. Breuer: Lili Lejo grüsst ihre alte Heimat. Morgenblatt, 51(1936) 150, str. 6. — Lili Lejo proslavila je 75-godišnjicu života. Hrvatska pozornica, 1942–43, 32, str. 5. — R. Bauer: Historical Records 1898–1908/9. London 1970, 279. — S. Miletić: Hrvatsko glumište. Zagreb 1978. — H. Kretschmer: Opernhäuser und ihre Sänger. Wien 1995, 64–65. — M. Barbieri: Hrvatski operni pjevači. Zagreb 1996. — V. Reittererová i H. Reitterer: Vier Dutzend rothe Strümpfe. Wien 2004, 70, 77, 150–151. — F. K. Kuhač: Građa za Biografski i muzikografski (bibliografski) slovnik (rkp. u Arhivu HAZU, L 41–42).
Marija Barbieri i Marijana Pintar (2013)
