LENTIĆ, Branko

LENTIĆ, Branko, novinar, scenarist i redatelj (Milna na Braču, 22. III. 1938). Brat povjesničara umjetnosti Ive. U Sinju završio gimnaziju 1956, u Zagrebu studirao pravo. Na TV Zagreb od 1966, urednik Omladinskoga programa 1968–69, potom glavni i odgovorni urednik (potkraj 1971. smijenjen i 1972. premješten u Dokumentarni program), 1990–92. direktor HRT. Umirovljen 1993. Predavao na studiju novinarstva Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Režirao je (uglavnom prema vlastitim scenarijima) oko 200 TV dokumentarnih filmova i reportaža, isprva u okviru informativno-dokumentarnih serija koje je uređivao: Mladi na ekranu (1966–69), Još jedan korak (1967–69) i Objektiv 350 (1968–69). Suzdržavajući se od komentara, prikazivao socijalističku svakidašnjicu, »obične ljude«, egzistencijalne teme i iskorijenjenost pojedinca te stradanja u Domovinskom ratu. Njegovi dokumentarni filmovi, isprva svrstavani u TV novinarstvo, odlikuju se razrađenim postupcima modernističke filmske tendencije filma istine (oslanjanje na bliže planove ljudi, metoda promatranja uz autorovo razgovorno navođenje protagonista na izjave o sebi). Istaknutiji su mu Ljudi s periferije (1967), Đurđica Bjedov i Grga (1968), Zagreb bijeli grad (1969), Dinamitaši, Međimurski naj, Moje selo bit će neki grad i Obična skela (1973), 23 000 rođendana, I bit ćeš velik, Jozo i mnogi i Zadar je najbolji (1974), Bič s dva kraja, Cestom koje nema, Dobro jutro, Avdići i Vijugasta priča (1975), Mjesto koje hoće živjeti, Tjedan jednog liječnika – Žirje i Žulj (1976), IV f i Žensko kazalište (1977), 14 gnjevnih i Iza lože (1978), Govori Tijarica (1979), Tajna djedove tamburice (1982), Svjedok – glavna svjedokinja Željka Jurić (1994), Živjeti vukovarske slike (2001). God. 1982. supokrenuo TV magazin Alpe Dunav Jadran. Dobitnik je Zlatnoga pera 1975. i Nagrade »Otokar Keršovani« za životno djelo 2001. Predsjednik KK »Lokomotiva« 1967–69. —Brat Ante (1934–2013) završio je u Splitu 1952. Ekonomski tehnikum i u Beogradu 1966. Visoku školu političkih nauka. Bio je novinar u Narodnom listu 1957–59 (od 1959. Večernji list), zatim na TV Zagreb; od 1967. urednik u vanjskopolitičkoj redakciji. Umirovljen 1991.Suautor je Priručnika za Jugoslavene u SR Njemačkoj (Zagreb 1970).