LENTIĆ, Ivo

LENTIĆ, Ivo, povjesničar umjetnosti (Milna na Braču, 25. X. 1929 — Zagreb, 13. IX. 2008). Gimnaziju završio u Sinju 1949. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1964. povijest umjetnosti i talijanski jezik te doktorirao 1980. tezom Dubrovački zlatari 17. i 18. stoljeća (dopunjeno tiskano pod naslovom Dubrovački zlatari 1600–1900. Zagreb 1984). Od 1964. zaposlen u Varaždinu u Zavodu za zaštitu spomenika kulture, od 1967. u Zagrebu kao kustos u HPM te od 1973. do umirovljenja 2001. u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture (danas Konzervatorski odjel u Zagrebu). Bavio se inventarizacijom i zaštitom pokretnih spomenika kulture, većinom na području središnje i sjeverozapadne Hrvatske (sa suprugom Ivy Lentić-Kugli proveo inventarizaciju i stručnu obradbu sakralne umjetnosti na varaždinskom i međimurskom području), a posebno se usredotočio na metalne liturgijske predmete. Povezavši konzervatorsku praksu i znanstveni pristup, temeljen na arhivskom istraživanju, dao je velik prinos proučavanju povijesti hrvatskoga zlatarstva. Dovodeći u vezu rad domaćih majstora zlatara s europskim centrima zlatarstva (Beč, Augsburg i dr.) te proširujući zanimanje i na svjetovne predmete i druge umjetničke obrte (srebrnarstvo, pojasarstvo, stolarstvo, tesarstvo, kositrarstvo, kotlarstvo, kožarstvo), otkrio je mnoge dotad nepoznate majstore i djela (A. Gerstner, I. Maichlinger, M. Živković, L. Molino). Objavio je knjigu Varaždinski zlatari i pojasari (Zagreb 1981) te članke u periodicima Peristil (1967–72, 1979), Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske (1968–73, 1977–79, 1983; glavni urednik 1973–80), Senjski zbornik (1969–70, 1990), Osječki zbornik (1973–75, 1979), Godišnjak Gradskog muzeja Varaždin (1975, 1981), Bulletin JAZU (1980–82), Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1980, 1992), Kaj (1982), Podravski zbornik (1983), Radovi Instituta za povijest umjetnosti (1988–89) i Ethnologica Dalmatica (1992). Surađivao i u izdanjima Karlovac 1579–1979 (Karlovac 1979), Samostan Male braće u Dubrovniku (Zagreb 1985), Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća (Zagreb 1991), Franjevci Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda (Zagreb 1992), Bedekovčina stara i plemenita (Bedekovčina 1997) i Krapina – grad povijesti i kulture (Krapina 2004). Autor je izložba Bakreno posuđe kotlara Varaždina i Čakovca (Zagreb 1970), Liturgijsko posuđe iz župa križevačkog područja (Križevci 1993), Crkveno posuđe u međimurskim crkvama (Čakovec 1998) i Majstori zlatari u Hrvatskom zagorju (Gornja Stubica 2001), dijelova o zlatarstvu i sakralnoj umjetnosti na izložbama Umjetnost XVIII. st. u Slavoniji (Osijek 1971), Arheologija i umjetnost Istre (Pula 1986) te na zagrebačkima Riznica zagrebačke katedrale (1983), Zlatno doba Dubrovnika (1987), Prošlost i baština Vinodola (1988), Kultura pavlina u Hrvatskoj (1989), Isusovačka baština u Hrvata i Od svagdana do blagdana (1993), Sveti trag (1994), Historicizam u Hrvatskoj i Mir i dobro (2000), te tekstova i kataloške obradbe u popratnim katalozima. Od poč. 1970-ih suradnik je Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu na projektima s umjetnoobrtnim temama i na obradbi umjetničke topografije Hrvatske (Križevaca i okolice 1993, ludbreške Podravine 1997, Krapinsko-zagorske županije 2008). Surađivao u izdanjima LZ (HBL, Likovna enciklopedija Jugoslavije i Enciklopedija hrvatske umjetnosti). Dobitnik je Nagrade »Pavao Ritter Vitezović« 1986.