LENZ, Emil (Lenc), scenograf (Bechyně, 4. II. 1889 — ?). U Beču od 1904. učio oblikovanje kazališne scene u radionicama H. Burgharta i R. Geylinga, za koje je potom i radio; od 1915. bio slikar dekoracija u Hofburgtheateru. Na poziv V. Treščeca Branjskoga 1916. dolazi u zagrebačko HNK, gdje je bio voditelj kazališne slikarnice do 1946, kad je vjerojatno otišao u Čehoslovačku. Izrađivao je scenografije za dramske predstave i opere prema nacrtima A. Rollera (R. Strauss, Kavalir s ružom, 1916), A. Weniga (A. Dvořák, Jakobinac, 1938, s M. Trepšom) i N. A. Benoisa (O. Respighi, Plamen, 1940, s Trepšom) te prema rješenjima iz drugih kazališnih središta (W. Shakespeare, Mnogo vike ni za što, 1926, Romeo i Julija, 1929; G. Verdi, Simon Boccanegra, 1931). Samostalno je ostvario desetak šablonskih dekorativnih inscenacija, uglavnom za operete (G. Charpentier, Louise, 1919; W. Kollo, Olly-Polly, 1928; J. Offenbach, Orfej u podzemlju, 1929; Đ. Prejac, Miss Eva, 1930; I. Kálmán, Ljubica s Montmartra, 1930; R. Benatzky, Tri mušketira, 1931; B. Grün, Češki muzikanti, 1932) te za komediju Madame Sans-Gêne (Grün, V. Sardou i É. Moreau, 1931). Izradio je i scenografiju za predstavu Pobožnost križu (P. Calderón de la Barca, 1938) amaterskoga kazališta Hrvatskoga katoličkoga kasina.
LIT.: I. Brlić: Shakespeareova tragedija ljubavi u novoj opremi na hrvatskoj pozornici. Novosti, 23(1929) 19, str. 7. — Dr. F. G.: Calderon u Hrvat. kat. kasinu. Hrvatska straža, 10(1938) 288, str. 8. — Emil Lenz proslavio je 25. godišnjicu besprekidnog djelovanja u Hrvatskom narodnom kazalištu. Hrvatska pozornica, 1940–41, 31, str. 5–6. — J. Konjović: Boja i oblik u scenskom prostoru. Rad JAZU, 1962, 326, str. 83–86, 101, 127–128, 136, 144. — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–2. Zagreb 1990.
Ana Šeparović (2013)
