LEONARDIS, Franjo

traži dalje ...

LEONARDIS, Franjo (de Leonardi, de Leonardis, Leonardi, Leonardo; Francesco, Frano), nadbiskup i misionar (Trogir, 11. IV. 1595 — Kotor, između 3. i 7. IX. 1645). Osnovnu izobrazbu stekao u rodnom gradu, studij filozofije i teologije polazio u Rimu, gdje je doktorirao oko 1625. Nakon povratka u Trogir arhiđakon i generalni vikar biskupa P. Giordana. Kongregacija za širenje vjere imenovala ga je u ljeto 1636, radi rada na crkvenoj uniji, opunomoćenim izaslanikom za područje Paštrovića. Na poč. 1637. iz Kotora je izvijestio Kongregaciju o nesuglasicama s tamošnjim biskupom V. Bućom oko metode rada te o uspjeloj suradnji s F. Bolicom Grbičićem, papinskim opunomoćenikom za misije u Albaniji. Radi veće učinkovitosti predlagao je prevođenje crkvenih knjiga na »ilirski jezik« te kontaktirao s tiskarom M. Ginammijem. Na početku je za suradnju pridobio manastire u Cetinju i Gradištu u Paštrovićima, 1638–39. više se puta sastao s crnogorskim vladikom Mardarijem I, a 1640. ishodio je od pape pomoć za isplatu dugova cetinjskoga manastira. Djelovao je kao misionar i izvan bokeljskoga i paštrovskoga područja, 1638. boravio u Draču i Lješu te pomogao pri razrješivanju jurisdikcijskih prijepora tih biskupija. U siječnju 1640. s Mardarijem je u Rimu pregovarao s Kongregacijom, ishodio za trojicu gojenaca iz Paštrovića smještaj u Zavodu za obraćenike te novac za učitelja koji će u Budvi na »ilirskom jeziku« poučavati buduće svećenike. Vrativši se iz Rima, Kongregaciju je potanko izvijestio o stanju na području Mletačke Albanije, Crne Gore i Srbije (Relatione di Francesco Leonardi Missionario Apostolico in Pastrovichi; objavili K. Horvat i M. Jačov). U rujnu 1640. na njegovu je inicijativu vladika u Mainama prisegnuo na vjernost papi i obvezao se ispovijedati vjeru prema nauku Katoličke crkve. Kongregacija je pak te godine Leonardisu proširila misionarsku djelatnost na »cijelo područje Kraljevine Srbije«. U ljeto 1641. posredovao je u prijeporima Barske nadbiskupije i Skadarske biskupije s Lješkom biskupijom, u jesen 1642. neuspjelo u Peći pregovarao o uniji s patrijarhom Pajsijem i u listopadu uputio Kongregaciji raspravu o životu i smrti srpskoga kralja Uroša I (objavio Jačov). Prema prijedlogu Bolice Grbičića iz 1643, u Rimu je 1644. posvećen za barskoga nadbiskupa; zbog složenih vojno-političkih prilika, ondje nikad nije boravio. U posljednjim izvješćima najavio je nastavak pregovora s patrijarhom i vizitaciju Nadbiskupije. Objavljeni su njegova oporuka i kodicil (L. Čoralić).

LIT.: D. Farlati i G. Coleti: Illyricum sacrum, 7. Venetiis 1817, 126–130. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 180. — E. Fermendžin: Izprave god. 1579–1671. tičuće se Crne Gore i stare Srbije. Starine, 1892, 25, str. 167–168, 181–185. — I. Marković: Dukljansko-barska metropolija. Zagreb 1902, 207. — Isti: Slaveni i pape, 2. Zagreb 1904, 424–442. — K. Horvat: Novi historijski prilozi za povijest Albanije iz rimskih arhiva. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 12(1910) 1/2, str. 82–106; 3/4, str. 163–168. — J. Šimrak: De relationibus Slavorum Meridionalium cum Sancta Romana Sede Apostolica saeculis XVII. et XVIII, 1. Zagreb 1926, 80–82, 121. — A. Belas: Franjo de Leonardis, Trogiranin. Katolički misionar u Crnoj Gori god. 1638.–1644. Jadranski dnevnik, 4(1938) 97, str. 3. — D. Nežić: De pravoslavis Jugoslavis saec. XVII ad catholicam fidem reversis necnon de eorum conceptu Romanae ecclesiae. Roma 1940, 10–14, 24–25, 28–31, 33. — J. Radonić: Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI do XIX veka. Beograd 1950. — B. Pandžić: De Donato Jelić, O. F. M. missionario apostolico (1600–1676). Archivum Franciscanum historicum (Firenze), 56(1963) 4, str. 389. — P. Gauchat: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 4. Patavii 1967, 86. — Istorija Crne Gore, III/1. Titograd 1975, 109–111. — M. Jačov: Spisi Kongregacije za propagandu vere u Rimu o Srbima 1622–1644. Beograd 1986. — P. Butorac: Kulturna povijest grada Perasta. Perast 1999, 200–201, 203. — I. Jovović: Iz prošlosti Dukljansko-barske nadbiskupije. Bar 2004, 135–136, 222. — L. Čoralić: Prilog životopisu barskog nadbiskupa Franje Leonardisa (1644–1645). Croatica Christiana periodica, 29(2005) 55, str. 79–95. — M. Andreis: Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave u Dalmaciji (1805.). Trogir 2006, 330. — S. Marković: Studia Antibarensia. Perast 2006.
 
Lovorka Čoralić (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LEONARDIS, Franjo. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 10.5.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/leonardis-franjo>.