LEONHART, Matija (Lehort, Lenard, Lenhart, Lenhord, Lenhort, Leonhard; Mathias), graditelj (Beč, ? — Zagreb, 12. VI. 1762). Izučio graditeljski zanat vjerojatno u Beču. God. 1730. postao građaninom Zagreba, gdje je imao kuću u Radićevoj ul., kbr. 32, od 1737. upotrebljavao naslov »zidarski majstor«, 1741. osnovao graditeljski ceh (zidari, tesari, klesari), od 1752. obavljao gradske dužnosti, među ostalim zastupnika, blagajnika, pomoćnika skrbnika župne crkve sv. Marka, prefekta ubožnice. Radeći za isusovce u Zagrebu i franjevce Hrvatsko-kranjske provincije te plemstvo, samostalno i s palirima i zidarima svoje radionice, razvio je znatnu graditeljsku djelatnost u Hrvatskoj. U Zagrebu je sagradio skladne barokne građevine, 1737. isusovački ljetnikovac kraj nekadašnje kapele, danas crkve sv. Franje Ksaverskoga (poslije vila Mallin, Naumovac, kbr. 12), te 1754. palaču B. Magdalenića u Demetrovoj ul., kbr. 7 (izmijenjena dogradnjom klasicističkoga trijema oko 1830), i I. Bužana u Opatičkoj ul., kbr. 8 (trokrilna jednokatnica s baroknom balustradom stubišta i arkadama prema dvorištu, obnovljena 1941. prema projektu B. Bauera, danas Ured za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade RH), obje prilagođene zatečenim gradskim bedemima. Budući da je oko 1738. izradio tlocrt saborske palače na Markovu trgu (objavila L. Dobronić, 1993), može se pretpostaviti njegovo autorstvo prve zgrade Sabora, ujedno prve barokne palače u Gornjem gradu. Projektirao i gradio 1753–58. baroknu župnu crkvu sv. Marije od Pohoda u Mariji Gorici, gdje je na postojeću lađu nadogradio četvrtasto svetište s križnim svodom, izveo svod lađe, pročelje tornja, crkve i samostana. Radio u Zrinu 1756. i Jakovlju 1758. Pripisuje mu se gradnja franjevačke crkve u Hrvatskoj Kostajnici (Đ. Cvitanović, 1992). Bavio se pitanjima građevne statike, 1741. župne crkve u Kravarskom, 1752–54. zvonika franjevačke crkve u Kotarima kraj Samobora; 1744. izradio je nacrt s objašnjenjem razine i smjera otkopavanja terena na kojem leže zagrebačke zidine i temelji isusovačkoga samostana (objavila Đ. Cvitanović, 1975). Sačuvana su mu i pisma gvardijanu franjevačkoga samostana u Mariji Gorici 1753–57 (HDA, fond 667, fasc. 13, br. 125). Imao je pečatnjak s inicijalima i znakovima svojega obrta. Pokopan je u kripti crkve sv. Marka. Brat mu Josip (u. 1766), njegov palir, radio je u crkvi sv. Marije od Pohoda u Mariji Gorici 1758 (grobnice i pjevalište).
LIT.: L. Šaban: Kako su gradili crkvu i orgulje u Mariji Gorici i štošta oko toga. Kaj, 5(1972) 3/4, str. 30, 32, 53. — L. Dobronić: Zagrebački graditelji i građevinski ceh u XVIII. stoljeću. Iz starog i novog Zagreba, 1974, 5, str. 53, 57–68, 70. — Đ. Cvitanović: Dokumentaciona građa isusovačke arhitekture u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji. Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 1975, 1, str. 222–224. — A. Horvat, R. Matejčić i K. Prijatelj: Barok u Hrvatskoj. Zagreb 1982. — Đ. Cvitanović: Zagrebački graditelji grade u Marija Gorici. Iz starog i novog Zagreba, 1984, 6, str. 125–127. — Ista: Sakralna arhitektura baroknog razdoblja. Zagreb 1985. — L. Dobronić: Zagrebački Kaptol i Gornji grad nekad i danas. Zagreb 1988, 253–255, 374–376. — M. Šercer: Stari zagrebački obrti (katalog izložbe). Zagreb 1991. — Đ. Cvitanović: Župna crkva sv. Marije od Pohoda u Mariji Gorici. Kaj, 25(1992) 3, str. 78–80, 87. — L. Dobronić: Slobodni i kraljevski grad Zagreb. Zagreb 1992. — Ista: Povijest palače Hrvatskoga sabora. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1993, XVII/2, str. 89–91. — Z. Karač i A. Žunić: Antologijski arhitektonski vodič Zagreba. Zagreb 2012.
Višnja Flego (2013)
