LEŠĆAN, Mato, skladatelj, orguljaš i etnomuzikolog (Đurđevac, 25. II. 1936 — Frankfurt na Majni, 18. III. 1991). U Zagrebu maturirao 1954. u Interdijecezanskoj klasičnoj gimnaziji, studirao 1954–56. na Bogoslovnom fakultetu i 1964. diplomirao na Muzičkoj akademiji; orgulje učio u D. Andrića i Vlaste Hranilović, a kompoziciju privatno u A. Klobučara. Usavršivao se 1969–70. u Rimu, kompoziciju u D. Bartoluccija na Akademiji sv. Cecilije, a orgulje u E. Arndta, zatim u Frankfurtu na Majni u C. F. Hartmanna. Od 1964. nastavnik u glazbenoj školi u Bjelovaru, od 1966. u osnovnoj školi u Klari kraj Zagreba, a 1970–77. u Muzičkoj školi »Vatroslav Lisinski« u Zagrebu. Istodobno 1965–77. profesor u Institutu za crkvenu glazbu »Albe Vidaković« Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta i katedralni orguljaš te voditelj Večernjega katedralnoga zbora. Od 1972. stalni suradnik i orguljaš novoosnovanoga Collegium pro musica sacra, za koji je i skladao. Od 1977. u Frankfurtu na Majni zamjenik pa nasljednik katedralnoga orguljaša, suradnik i orguljaš pri Hrvatskoj katoličkoj misiji, gdje je vodio mješoviti zbor koji danas nosi njegovo ime. Priređivao je orguljske koncerte. Skladao četiri mise, 24 skladbe malih liturgijskih oblika (pripjevni psalmi), 25 himana, antifona s psalmima i pučkih crkvenih popijevka, 26 zbornih skladba, 20 vokalno-solističkih, 12 orguljskih, 12 obradba liturgijskih napjeva i tri svjetovne solo-popijevke (Tri minijature na tekst I. Goluba). Slijedio je tradicionalni stil hrvatske crkvene glazbe XX. st. (F. Dugan st., Klobučar), često skladao nadahnut motivima hrvatskoga folklora usklađujući ih sa suvremenim postupcima poput kvartnih harmonija, poliritmike, polimetrije, a u melodijsko-harmonijskoj građi opaža se utjecaj starocrkvenih modalnih načina. Od crkvenih popijevka izdvajaju se Molitva za sve (tekst N. Šop), Oče naš za bas i orgulje, Okreni lice svoje, Gospode (tekst A. Jakšić) i diptih Pjesanca šturku – Iz Muke Spasitelja našega (M. Marulić) za tenor, obou i orgulje, Djevice čista (M. Vetranović) za glas i orgulje. Orguljske su pak skladbe prinos i koncertnomu glazbovanju, posebno Koralna fantazija, Suita i improvizacija, Surrexit Christus hodie te Intrada i koral (Pjevaj hvale, Magdaleno), koju je s motetom Zdrava Devica i popijevkom Zdrava o Marija L. Županović uvrstio u priručnik Tvorba glazbenog djela (Zagreb 1995). Nekoliko skladba tiskano mu je pojedinačno (Hrvatska misa bl. Augustina Kažotića za mješoviti zbor i orgulje, Zagreb 1968, u duhu tradicijske glazbe Hrvatskoga primorja, i Pučka misa za zbor ili puk jednoglasno i orgulje, Zagreb 1971), tridesetak u glazbenim prilozima Sv. Cecilije (1970–73, 1975–79, 1983, 1992, 2000, 2005), a veći broj u zbirkama i pjesmaricama Hrvatske pučke mise (1976, 2009²), Hrvatske božićne popijevke (1977), Pjesmarica Božjega naroda (1981), Pjevajte Gospodu pjesmu novu (1983, 2003²) i Hrvatske crkvene popijevke (2009), tiskanima u Zagrebu, te Vječno vrelo (Zagreb—Zadar 1984, 6 izd. do 2006), Božićne pjesme (Zadar 1992, 4 izd. do 1995), Slavimo Boga (Frankfurt na Majni—Zagreb 1993; urednik i autor harmonizacija), Uskrsne pjesme i Najljepše Gospi (Zagreb—Zadar 1997) i Dođi, Gospodine Isuse (Varaždin 2005) te u zborniku Homo – imago et amicus Dei (Rim 1991). Pojedine skladbe snimljene su na LP i CD albume Hrvatske božićne pjesme (Kršćanska sadašnjost, s. a. i 2008), kasete Radujte se narodi (Kršćanska sadašnjost, s. a.) i VIS »Alfa i Omega« (O. fra Stanko Mandac, 1987) te CD Hrvatska liturgijska glazba (Kršćanska sadašnjost, 1996), Pjesmom kroz godinu (Hrvatski katolički radio, 2002) i Te Deum laudamus (Collegium pro musica sacra, 2002). Kao etnomuzikolog istraživao je podrijetlo starije hrvatske pučke crkvene glazbe, ponajviše u zborniku Cithara octochorda, iz kojega je obradio odn. uglazbio desetak napjeva. Surađivao u Bogoslovskoj smotri (1968–69), Službi Božjoj (1968) i Sv. Ceciliji (1969–73, 1976–77, 1981, 1990), u zbornicima Mundi melioris origo (Zagreb 1988), Albe Vidaković. Život i djelo (Zagreb 1989) i Cithara octochorda, 2. Komentari i studije (Zagreb 1998), a diplomski rad Crkveno glagoljaško pjevanje u Omišlju (na otoku Krku) objavljen mu je u Bašćinskim glasima (2004). Njegove rukopise čuva supruga Lea Lešćan.
LIT.: (Nekrolozi): I. Špralja (I. Š.), Sv. Cecilija, 61(1991) 2, str. 44. — V. Skolnik, Živa zajednica (Frankfurt na Majni), 1992, br. 4. — P. Z. Blajić, Bašćinski glasi, 2(1993) str. 196–197. — N. Paulinić: Život i djelo prof. Mate Lešćana (diplomski rad). Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Institut za crkvenu glazbu, 1993. — (Uz obljetnicu smrti): N. Paulinić, I. Špralja, N. Njirić, Đ. Tomašić, L. Županović, Sv. Cecilija, 66(1996) 4, str. 91–100. — F. Jesenović: Antifone i skladatelji. Rijeka 2005. — M. Demović: Rasprave i prilozi iz stare hrvatske glazbene prošlosti s biobibliografijom. Zagreb 2007.
Ivona Ajanović-Malinar (2013)
