LESIĆ, Matilda (Lesić-Kindersberger), rođ. Kreutzer (Kretzer, Krötzer) von Immertreu, pjevačica, mezzosopran (Lavov, 15. II. 1845 — Zagreb, 13. II. 1909). Debitirala 1860. u Lavovu kao Gianetta (G. Donizetti, Ljubavni napitak), potom pjevala u Opavi 1862/63, Grazu 1863/64. i Varaždinu 1864/65 (J. Offenbach, Čarobne gusle). U Zagrebu nastupala od 1865, isprva u operetama (Offenbach, Dieva iz Elisonza/Pépito, 1865; Ganymed u Lijepoj Galateji F. von Suppéa, hrvatska praizvedba, 1868), a 1870. postala članicom ansambla prve stalne Opere. Prepoznavši u njoj cjelovitu umjetničku osobnost, I. Zajc povjerio joj je na praizvedbama svojih opera uloge Rusane (Mislav, 2. X. 1870, početak stalne Opere), Lovice (Ban Leget, 1872), Eve (Nikola Šubić Zrinjski, 1876), Naste (Lizinka, 1878), Kaške (Tvardovski, 1880), Vračare (Zlatka, 1885) i Gospođe Dindalske (Gospodje i husari, 1886). Na praizvedbi opere Sejslav ljuti G. Eisenhutha 1878. pjevala ulogu Anke. Pod Zajčevim je ravnanjem nastupala na hrvatskim praizvedbama opera svjetskoga repertoara kao prva Azucena, Maddalena, Ulrica, Fenena i Amneris (G. Verdi, Trubadur, 1871, Rigoletto, 1873, Krabuljni ples, 1877, Nabucco, 1878, i Aida, 1881), Nancy (F. von Flotow, Marhta, 1872), Siebel (C. Gounod, Faust, 1873), Rosina (G. Rossini, Seviljski brijač, 1874), Donna Elvira (W. A. Mozart, Don Juan, 1875), Leonora (Donizetti, Milosnica, 1875), Alisa i Selika (G. Meyerbeer, Robert Đavo, 1876, i Afrikanka, 1879), Gospođa Reich (O. Nicolai, Vesele žene windsorske, 1876) i Laura (A. Ponchielli, Gioconda, 1884) te na prvim hrvatskim izvedbama manje poznatih opera kao Melanie (Zajc, Boissyska vještica, 1870), Ciganska kraljica (M. W. Balfe, Ciganka, 1872), Annetta (L. i F. Ricci, Krišpino i kuma, 1874), Casilda (F. Marchetti, Ruy Blas, 1875) i Dorothea (C. Pedrotti, Svi pod krinkom, 1880). Nakon ukinuća Opere 1889. nastupala je u opernim sezonama I. Hreljanovića, a od 1894, u ponovnom sustavnom djelovanju Opere, na hrvatskim praizvedbama opereta (Adelaida, C. Zeller, Ptičar, 1895, Agricola, J. Strauss ml., Mletačka noć, 1896, Clytemnestra, Offenbach, Lijepa Jelena, 1897) te pjevala karakterne uloge do 1898, kad se povukla, posljednji put nastupivši kao Lucija (P. Mascagni, Cavalleria rusticana). Odlikovala se snažnim, pokretljivim glasom lijepe i tamne boje te iznimno široka raspona, koji je pokrivao uloge od kontraalta do koloraturnoga soprana, a glumački jednako uvjerljivo tumačila je likove komičnoga i melodramskoga karaktera. Do dolaska u Zagreb nastupala pod umjetničkim prezimenom Dubois, potom pod prezimenima Lesić (po prvom suprugu, glumcu Vilimu) i Lesić-Kindersberger (od 1894, po drugom suprugu).
LIT.: (Nastup u Dievi iz Elisonza). Naše gore list, 5(1865) 10, str. 80. — M.: Narodno kazalište. Narodne novine, 33(1867) 22. III, str. 3. — F. K. Kuhač (K.): Naša opera. Vienac, 3(1871) 41, str. 659. — J. Roraurer (R-r.): Dvadeset i petgodišnjica gđe Lesićke. Pozor, 15(1885) 91, str. 209. — (Nekrolozi): Pokret, 6(1909) 36, str. 4. — Dr. G., Prosvjeta, 17(1909) 5, str. 145–146, 149. — A. Kassowitz-Cvijić: Tri pokojne umjetnice starog teatra. Novosti, 23(1929) 31. III, str. 37. — F. Crnčić (F. C.): Matilda Lesić. Ibid., 28(1934) 53, str. 9. — S. Batušić: Prve izvedbe Verdijevih opera na zagrebačkoj pozornici. Ibid., 35(1941) 26, str. 17–19. — S. Miletić: Hrvatsko glumište. Zagreb 1978. — H. Pettan: Hrvatska opera, 2. Zagreb 1983. — M. Barbieri: Hrvatski operni pjevači. Zagreb 1996. — F. K. Kuhač: Građa za Biografski i muzikografski (bibliografski) slovnik (rkp. u Arhivu HAZU, L 48–54).
Marija Barbieri (2013)
