LESIĆ, Vinko, glazbenik i kulturni djelatnik (Lastovo, 27. II. 1926 — Split, 28. I. 2009). U Splitu 1950. završio Državnu srednju muzičku školu; privatno učio 1951–55. u Zagrebu u M. Burića, F. Lhotke i B. Bjelinskoga (teorijski predmeti), potom u Splitu u I. Paraća (kompozicija) i S. Bombardellija (dirigiranje). Obnašao upravne dužnosti u Zagrebu (1951–53. tajnik Saveza muzičkih udruženja Hrvatske, 1953–55. direktor Koncertne dvorane »Istra«) i Splitu, gdje je bio zaposlen ili obavljao različite dužnosti u ustanovama i organizacijama u kulturi kao što su: Splitske ljetne priredbe (od 1968. Splitsko ljeto; 1954. sudjelovao u osnivanju, potom u organizaciji), Radio-Split (1955–63. urednik glazbenoga programa), Melodije Jadrana (od 1967. Festival zabavne muzike Split; 1960. suosnivač, 1962–72. direktor), Opera Narodnoga kazališta (1963–64. direktor), koncertni uredi (Kulturno-prosvjetna zajednica 1964–66, Koncertna poslovnica, poslije Dalmacijakoncert, 1966–72. direktor), Muzička omladina (MO) Splita (1972–76. predsjednik), festival Cro Patria (1995. osnivač i do kraja života umjetnički ravnatelj). Suosnivač 1953. i neko vrijeme predsjednik MO Hrvatske te 1976–77. direktor Kulturnoga centra Međunarodne federacije MO u Grožnjanu. Kao dirigent vodio mješovite zborove u Solinu, Vranjicu i Klisu (1947–50), u Splitu mješoviti zbor »Jedinstvo« (1955–62), Komorni zbor Splitske filharmonije (1962–64) i Splitski komorni ansambl (1966–69) te bio dugogodišnji voditelj više klapa (neke i osnovao), među njima »Kamen« (od 1970), »Filip Dević« (od 1978) i »Dalmatinke« (od 1991; CD Šjora Dome, Croatia Records, 2003). U Narodnom kazalištu 1945–47. bio korepetitor i zborovođa, potom dirigirao baletima (A. Adam, Giselle, i P. I. Čajkovski, V. simfonija, 1957; R. Schumann, Karneval, 1959) te 1956–59. skladao scensku glazbu za dramske predstave. Osim Triju impresija za glasovir (1948), orkestralne skladbe Ljubavnik (1958) i glazbe za balet Ivana (1960), skladao šest solo-popijevka te sedamdesetak skladba za muške (Requiem za hrvatskog vojnika, 1993; tiskano Omiš 1993), ženske (Svečana dalmatinska misa, 1994) i mješovite zborove (Maslino stara, 1984), odn. klape (Odeš li, mila i Lipe naše murve, 1982); snimljeno na više kompilacijskih LP ploča i CD. Kao melograf zapisivao dalmatinske narodne pjesme te ih više od 230 obradio za klape i zborove koje je vodio (Dobra večer, lipa moja; Paune moj). Uveo šesteroglasje i osmeroglasje u klapsko pjevanje. Dobitnik više nagrada na Festivalu dalmatinskih klapa Omiš 1979–99 (kao skladatelj, obrađivač i klapski voditelj) te Nagrade grada Splita za životno djelo 1997.
LIT.: m. a.: Dirigentski debut Vinka Lesića. Slobodna Dalmacija, 15(1957) 30. I, str. 3. — (Razgovori): I. Brešan, Slobodna Dalmacija, 51(1993) 3. VIII, str. 13; 56(1998) 18. VII, str. 14. — P. Z. Blajić: (O Requiemu za hrvatskog vojnika i Svečanoj dalmatinskoj misi). Hrvatska obzorja, 3(1995) 2, str. 413–416; 3, str. 739–740. — Hrvatsko narodno kazalište Split 1893–1993. Split 1998, 132, 148, 237. — I. Rudić-Mitrović: Inovator i zaljubljenik. Slobodna Dalmacija, 56(1998) 20. VII, str. 36. — A. Ljubić: Vinko Lesić. Život i djelo (diplomski rad). Umjetnička akademija u Splitu, 2000. — Hrvatska glazbena mladež. Zagreb 2004, 11, 99, 105–107. — J. Parić: Čovik od klape. Slobodna Dalmacija, 62(2005) 21. III, str. 51. — J. Fiamengo: (Nekrolog). Ibid., 66(2009) 30. I, str. 28.
Fran Potočnjak (2013)
