LETUNIĆ, Vlaho (Letunich, Lettunich; Biaggio, Blasius, Mihajlo, Miho), vjerski pisac (Mihanići kraj Grude, o. 1735 — Dubrovnik, 3. II. 1799). Stupio u Franjevački red 1751. Prema F. Juriću, filozofsko-teološki studij završio je u Italiji. Nakon povratka, uz druge dužnosti, bio gvardijan samostana Provincije sv. Franje. Najviše boravio u samostanu u Dubrovniku, gdje je stekao glas vrsna propovjednika. U Slanom je uza samostan sagradio crkvicu 1758. Za tamošnjega službovanja sukobio se s gvardijanom te bio lišen časti i služba u Redu. Pod nejasnim okolnostima otišao je u Napulj i ondje proveo nekoliko godina u postu i molitvi. U ozračju katoličke obnove, posluživši se djelom C. K. van Adrichema o Isusovu životu, sastavio je knjižicu Put sveti od križa (1768; I. A. Kaznačić navodi da je tiskana u dvama različitim izdanjima), koja je, praktične namjene i prva te vrste u nas, stekla veliku popularnost.
DJELA: Put sveti od kriʃcja olli Put bolesni nascega Spassiteglia od kuchje Pilatove do Gorre od Kalvaria. U Jakinu, Po Petru Pala Ferri, 1768 (Put križa. Dubrovnik s. a.; Sveti križni put. Zagreb 1909, Dubrovnik 1914², 1922³).
LIT.: I. A. Kaznačić: Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich nella libreria de’ rr. pp. francescani di Ragusa. Zara 1860, 202, 219. — I. Kukuljević Sakcinski: Bibliografia hrvatska, 1. Zagreb 1860, 85. — Š. Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rieka 1869, 463. — B. Rode: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae S. P. Francisci Ragusii. U: Analecta Franciscana, 6. Ad Claras Aquas 1917, 480, 497, 513. — F. Jurić: Život oca Vlaha Letunića. U: Sveti križni put. Dubrovnik 1922, 7–9. — Samostan Male braće u Dubrovniku (zbornik). Zagreb—Dubrovnik 1985. — S. Stojan: Križni putovi dvojice franjevaca književnika iz Konavala. Dubrovnik, 9(1998) 1, str. 144–146. — Ista: Pasionska tematika u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća u Dubrovniku. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 36(1998) str. 277, 291–292, 295–298.
Pejo Ćošković (2013)
