LEVEY (Levei, Levljanski), plemićka obitelj (XIV–XVI. st.). Držali su posjed Leve u Vukovskoj županiji, u XV. st. trgovište s kaštelom (prema D. Csánkiju i J. Bösendorferu, pustara Lipa između Trpinje i Borova, a prema S. Pavičiću i P. Engelu, lokalitet Gradina na Vuki istočno od Tordinaca), po kojem su u vrelima zabilježeni u oblicima de Leue, de Leve, de Lewe. Najstariji poznati pripadnik Zayhan (Szajhán) djelovao je oko 1300. God. 1329. spominje se Benedikt, potom kao kraljevski, palatinski i banski povjerenici Matej Danijelov 1356, Ladislav Matejev 1364, Pavao zvani Zayhan 1390. te Matija i Andrija 1391. Toma je bio familijar mačvanskoga bana Deziderija Gorjanskoga i 1422–26. njegov baranjski podžupan. Namjesnik Ivan Hunyadi dao mu je 1450. u suvlasništvo posjed Leve kao novu donaciju. Familijar Gorjanskih bio je i Ivan 1461. Poslije posjed Leve drže druge obitelji i velikaši. Leveyima su možda pripadali Nikola Mali (Parvus) i Franjo, koji se spominju potkraj XV. i na poč. XVI. st., te vjerojatno Benedikt, bosanski biskup 1466–84.
LIT.: D. Csánki: Magyarország történelmi földrajza a Hunyadiak korában, 2. Budapest 1894, 272, 284, 329–330, 375. — A. Hodinka: Tanulmányok a bosnyák-djakovári püspökség történetéből. Budapest 1898, 92. — J. Bösendorfer: Crtice iz slavonske povijesti. Osijek 1910, 166, 175, 207. — Diplomatički zbornik, 9. Zagreb 1911, str. 6–7; 17. 1981, str. 274–275. — C. Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 2. Monasterii 1914², 109. — S. Pavičić: Vukovska župa, 1. Zagreb 1940, 156–157. — M. Gašić: Brevis conspectus historicus dioecesium Bosniensis-Diacovensis et Sirmiensis. Essekini 1944, 21. — I. Mažuran: Đakovo i Bosansko-đakovačka biskupija od 1239. do 1536. godine. Diacovensia, 3(1995) 1, str. 137–139. — P. Engel: Magyarország világi archontológiája 1301–1457, 1. Budapest 1996, 104. — T. Koppány: A középkori Magyarország kastélyai. Budapest 1999, 173.
Stanko Andrić (2013)
