LIČANIN, Bosnimir (Likota; Živomir), glumac (Banja Luka, 8. III. 1944). Polazio glumačku školu u amaterskom kazalištu u Prijedoru 1959–60. Gimnaziju završio 1962. u Bosanskoj Gradiški, diplomirao kemiju 1970. na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu. God. 1964–70. glumio u beogradskom Akademskom kazalištu »Branko Krsmanović«, a 1972–82. u banjolučkom Narodnom kazalištu Bosanske krajine. Od 1982. do umirovljenja 2008. u riječkom kazalištu (danas HNK Ivana pl. Zajca) ostvario niz zapaženih uloga (Života Cvijović, B. Nušić, Dr., 1982; Dotur Prokupio, nepoznati autor, Ljubovnici, 1983; Poručnik Trotter, A. Christie, Mišolovka, 1984; Staljin, C. Vermorel, Lenjin, Staljin, Trocki, 1984; Prvi vitez, T. S. Eliot, Umorstvo u katedrali, 1992; Huklija, N. Nuić, Komšiluk naglavačke, 2003; Glava, F. Šovagović, Jazz, 2004), nastupao u operetama (M. Grgić i A. Kabiljo, Jalta Jalta, 1984; I. Tijardović, Mala Floramye, 1986) i talijanskoj drami (A. Damiani, Album di famiglia, 2001). Glumio je i na filmu (M. Mehmedović, Izvor, 1978; K. Papić, Život sa stricem, 1988). Osnovao 1977. u Banjoj Luci Studentsko kazalište »Ivica Mažar«. Osnivač je i voditelj riječkoga alternativnoga kazališta Otvorena scena Belveder (1985–2007), u kojem je, među ostalim, režirao predstave Michelangelo Bounarroti M. Krleže (1989) i Vavik on živi ki zgine pošteno M. Cihlara Nehajeva (1993) te glumio Ivana Franu Jukića (I. Lovrenović, A moja je Bosna nešto treće, 1984) i Kralja Ubua (A. Jarry, 1990). Dobitnik je Nagrade za životno djelo »Veselin Masleša« 1978.
LIT.: Savremena drama i pozorište u Bosni i Hercegovini. Novi Sad 1984. — Trideset godina umjetničkog rada (kazališni list HNK Ivana pl. Zajca). Rijeka 1991.
Ana Šeparović (2013)
