LIČINA, Jovan, glumac (Šid, 28. V. 1930 — Zadar, 18. XII. 2002). U Beogradu 1949. završio tehničku školu te do 1953. radio kao činovnik u Beogradu, Zemunu i Šidu. U Zagrebu 1957. diplomirao na ADU. Počeo glumiti 1954. u Zagrebačkom dramskom kazalištu u režijama B. Gavelle (Radnik lijeve grupe, M. Krleža, Golgota; Plemić i Lovac, W. Shakespeare, Kako vam drago), a potom i drugih redatelja (Ovčarov sluga, Shakespeare, Zimska priča; Arlekin, nepoznati autor, Jovadin; Danko, G. Gamulin, Kuća Narančića). Od 1957. do umirovljenja 1982. angažiran u zagrebačkom HNK, gdje je osobito uspješno isprva interpretirao mladiće jakih osobnosti u suvremenom repertoaru (Bo Dereck u Autobusnoj stanici W. Ingea, 1957; Jimmy Porter u Osvrni se gnjevno J. Osbornea, 1958; Jerry Ryan u Dvoje na njihalici W. Gibsona, 1960), a potom karakterne komične uloge poput Učitelja filozofije u Građaninu plemiću (Molière, 1966) te Krležina Orlanda u Putu u raj (1973) i Maestra R. Marinkovića u Kiklopu (1976), za koje je dobio nagrade na Sterijinu pozorju 1974. i 1976. Nastupao i u drugim predstavama stranih (Edgar, Shakespeare, Kralj Lear, 1958; Vođa karavane i Agitator, B. Brecht, Izuzetak i pravilo i Pravilna linija, 1958) i domaćih autora (Hilo, M. Matković, Heraklo, 1958; Silberbrandt, Krleža, Gospoda Glembajevi, 1960). Često je glumio u TV dramama (Stakleni paravan, 1959, Nepoznati i Ulica bez izlaza, 1960, Čovjek od važnosti i Treći je došao sam, 1961, Svečanost, 1962, Kandidat smrti i Ljudi i neljudi, 1963, Dolutali metak, 1964, Mokra koža, 1966, Probudi se, Trnoružice!, 1969, Luda kuća, 1972, sve M. Fanelli; Vražji otok, 1960, Bezimena, 1963, Godine ratne, godine mirne, 1967, sve I. Hetrich; Nema razloga za uzbunu, 1965, B. Makarović; Negdje na kraju, 1968, i Overnjonski senatori, 1970, D. Marušić; Harmonika, 1972, J. Marušić; Posjet, 1986, Z. Ogresta) i serijama (Na licu mjesta, 1963, i Punom parom, 1978, Fanelli; Kuda idu divlje svinje, 1971, Hetrich; Mačak pod šljemom, 1978, Makarović), rjeđe u igranim filmovima (Fanelli, Put u raj, 1970, Z. Tadić, Osuđeni, 1987, K. Golik, Vila Orhideja, 1988). Autor je obiteljske drame Nježne pjesme anđela (Zagreb 1964), izvođene u režiji P. Šarčevića 1964. u zagrebačkom HNK.
LIT.: Repertoar hrvatskih kazališta, 1–2. Zagreb 1990. — (Nekrolozi): Glas Slavonije, 83(2002) 20. XII, str. 49; Novi list, 56(2002) 20. XII, str. 63; Večernji list, 46(2002) 19. XII, str. 45.
Martina Kokolari (2013)
